BH pčelar

„BH pčelar“ je magazin za pčelare, zdravlje i ekologiju, jedinstveno izdanje ove vrste u Bosni i Hercegovini. U svom najnovijem broju donosi obilje interesantnih tema. Evo nekih od njih:

• O zdravstvenoj zaštiti pčela opširno govori mr Violeta Santrač iz Veterinarskog instituta „Dr Vaso Butozan“,
• Dok u Republici Srpskoj stimulišu pčelarski natalitet, „federalce“ baš briga za matice!
• Uzgoj medonosnog bilja u Bosni i Hercegovini nije neminovan, ali je veoma poželjan.
• Sa „BeeVital Hive Clean“ pčelarenje bez ijedne izgubljene košnice!
• Ekonomične pojilice napravljene od kanti za jupol!
• Mala škola pčelarstva: Sve o pčelinjoj ishrani.
• Naučnici u Švedskoj otkrivaju: Pčele hemijski tretirane protiv varoe, podložnije su virusnim infekcijama,
• Etiopija – najveći proizvođač meda i voska u Africi,
• Susreti s pčelarima: Ivica Mikulić iz Tešnja, Zehra Toplić iz Zenice, Vinko Čolak iz Ljubuškog, Hasan Melkić iz Bužima, Mladen Marković iz Dervente…

„BH pčelar“ u ovom broju proglašava najboljeg proizvođača satnih osnova. To je firma „Ekomed“ iz Crkvine kod Šamca, ispred „Samadeksa“ iz Bugojna.

Pčelari, širite svoj „BH pčelar“!

Nijaz Abadžić

Ove godine navršava se punih 50 godina od kako je počelo takmičenje za kup sarajevaskog lista za selo “Zadrugara”. Istovremeno, navršilo se 20 godina od kako se ovo popularno takmičenje ugasilo. Trajalo je punih 30 godina i ostalo u lijepom sjećanju svih seoskih klubova na području Posavine i Semberije, pa i šire. Bilo je to vrijeme kada je i fudbalska lopta imala dušu.

Pokrenuo ga je 1962. godine list za selo “Zadrugar”, koji je izlazio u Sarajevu, ili bolje reći dopisnik ovog lista iz Semberije i Posavine ugledni novinar Nijaz Abadžić. Tehnički dio organizacije obavljao je Međuopštinski fudbalski savez Brčko. Bilo je to jedinstveno takmičenje u tadašnjoj Jugoslaviji. Za kup sarajevskog nedjeljnika za selo mogli su da se takmiče samo seoski klubovi. Nije bilo bitno u kom se rangu takmiče, bitno je samo da su sa sela. Takmičenje je organizovano u periodu od završetka proljetnog dijela prvenstva do početka jesenje fudbalske sezone, dakle, u ljetnom periodu kada nije bilo nikakvih sportskih manifestacija na selu. Posjete na utakmicama su bile izvanredne. Danas je neshvatljivo da se na utakmicama ovog takmičenja okupljalo i po tri-četiri hiljade gledalaca.

Danas u cijeloj Bosni i Hercegovini nema lista za selo. U Brčkom nema fudbalskog saveza koji bi okupljao klubove iz ove regije. Sve se promijenilo, ali mnogim prijateljima fudbalske igre ostale su u sjećanju fudbalske utakmice, lijepa druženja na selu, nezaboravvna prijateljstva… Akteri tih fudbalskih susreta danas sa sjetom pričaju o tom takmičenju. Autor ovih redaka je bio jedan od izvještača sa ovog takmičenje i njegovi brojni prilozi plijenili su pažnju čitalaca “Zadrugara”.

U želji da oživimo uspomene na ovo lijepo takmičenje odlučili smo se da na našem portalu za poljoprivredu i selo objavljujemo feljton o kupu “Zadrugara”. Došli smo do obimnih materijala o ovom takmičenju i svake nedjelje objavljivaćemo po jedan prilog. Podsjetićemo se na ljude – entuzijaste koji su nosili ovo takmičenje, sela koja su bila izvanredni domaćini, fudbalera kojima je kup “Zadrugara” bio pista za polijetanje u svijet profesionalnog fubala. Nažalost mnogi akteri tog takmičenja danas nisu među živima. I njih ćemo se s poštovanjem podsjetiti.

O kupu “Zadrugara” nećemo pisati hronološki jer smo voljni da obezbijedimo zastupljenost uspomena iz većeg broja sela. To nas je opredijelilo da priloge pripremamo tematski. Ukoliko imate nekih sjećanja i uspomena vezanih za ovo takmičenje – javite se. Ukoliko imate fotografija, pošaljite ih. Poštu ćemo primati samo elektronskim putem. Danas je to uobičajeno, pa izvolite.

U sljedećem nastavku: Trideset pobjednika kupa “Zadrugara” po godinama.

Srndać

Od sredine maja srndaći su u mnogim našim lovištima na nišanu. U pitanju je veoma atraktivan lov, koji i za najprobirljivijeg lovca predstavlja pravi užitak. Međutim, na prostorima Republike Srpske pa i cijele Bosne i Hercegovine tokom minulog rata srneća divljač je skoro u cijelosti uništena. Dugogodišnjim lovostajem stanje se popravilo i sada se u velikom broju lovišta lovi i ova divljač.

Lovci koji domaćinski gazduju svojim lovištem vode računa o selekciji jer je cilj da se njome iz populacije odstrane sva slaba, bolesna i grla male trofejne vrijednosti. Tokom dugogodišnjeg lovostaja učešće takvih grla u ukupnoj populaciji srneće divljači se značjano povećalo pa je sada vrijeme da se više radi na podizanju kvaliteta grla.

Međutim, mnoge lovce interesuje, prije svega, trofejni odstrel. A on može biti uspješan samo u lovištima sa dobrom starosnom i polnom strukturom srneće divljači. To, konkretno, znači odgovarajući broj zrelih grla, koja su dostigla gazdinsku starost.

- Za uspješno izvođenje neophodno je poznavati opšta načela selekcionog odstrela i stanje konkretne populacije srna u lovištu. Selekcioni odstrel se izvodi u skladu sa godišnjim planom gazdovanja lovištem. Dobro je da počne što ranije, odnosno što bliže početku otvaranja sezone. Tada je moguć pravi odbir da se što prije izluče najslabija grla u svakoj starosnoj klasi, time oslobodi prostor za uzgojno vrijedna, a izbjegne učešće slabih u reprodukciji – savjetuje Milenko Zeremski, poznati lovni stručnjak.

Ukoliko selekcioni odstrel počne kasno, malo je vremana za pedantan odbir grla, vegetacija je bujna, pa su moguće greške. Najvažniji zahvat je odstrel najmlađih grla. Pravovremena selekcija mužjaka itekako je bitna za uspješno gajenje ove divljači. Razumljivo, odstreljuju se najslabije jedinke. A to znači da lovci moraju na vrijeme „snimiti“ stanje u lovištu koje im je povjereno na gazdovanje. U cijelom ovom poslu nužno je ostvariti punu koordinaciju sa susjednim lovačkim organizacijama jer je srneća divljač pokretljiva, brzo prelazi u susjedno lovište i obratno. Ukoliko se tako ne radi neminovno se smanjuju efekti selektivnog odstrela.

Posljednji se love trofejno zreli srndaći, jer je cilj onih koji domaćinski gazduju lovištem da najbolja grla ostave potomstvo. U svakom slučaju odstrel može biti samo u okviru realnog prirasta i po utvrđenoj polnoj i starosnoj strukturi populacije. Kada je riječ o starosnoj strukturi, u populaciji bi trebalo da bude pola mladunčadi i podmlatka, petina mladih grla, isto toliko srednjedobnih ili rasplodnih grla i desetak odsto zrelih. Naravno, to je teško postići, ali takvim odnosima treba težiti.

NOVA ULAGANJA U RURALNI RAZVOJ I ODRŽIVA RADNA MJESTA

REALIZACIJA UGOVORA O ZAKUPU 60 HEKTARA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA IZMEĐU OPŠTINE ŠEKOVIĆI I FONDACIJE MOZAIK

ZNAČAJNA PODRŠKA USAID-a SARADNJI LOKALNE ZAJEDNICE, SOCIJALNOG BIZNISA I NEVLADINOG SEKTORA

Šekovići, 11. maj 2012. godine

Šansa za posao

Poštovani/e,

 Sa zadovoljstvom Vas pozivamo na druženje povodom objave o potpisivanju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta i oranja prve brazde između Opštine Šekovići i Fondacije Mozaik, vlasnika EkoMozaika najmodernijeg eko-pogona za proizvodnju visokokvalitetnog ljekobilja, voća, povrća, cvijeća, meda i košnica.

Druženje će biti upriličeno u utorak, 15. maja 2012. godine sa početkom u 14:45 sati u eko-pogonu EkoMozaik, na platou Bišina, Opština Šekovići.

Prilikom obilaska stakleničkog postrojenja, prisutnim novinarima će se obratiti Zoran Puljić, direktor Fondacije Mozaik, Allan Reed, direktor Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID) i Momir Ristić, načelnik Opštine Šekovići. Potom će uslijediti oranje prve brazde na poljoprivrednom zemljištu čijih je 60 hektara Fondacija Mozaik zakupila od Opštine Šekovići.

U Opštini Šekovići EkoMozaik predstavlja najveću investiciju u ruralni razvoj i održiva radna mjesta ukupne vrijednosti od skoro 5.000.000 KM. Fondacija Mozaik je kroz inicijalnu investiciju Ministarstva poljoprivrede Češke Republike, u saradnji sa organizacijom Svet jako domov iz Češke, te Fondom za otvoreno društvo BiH, osnovala socijalni biznis EkoMozaik za koji je Opština Šekovići obezbjedila prostor napuštene kasarne.

Američka agencija za međunarodni razvoj u BiH (USAID) je za projekat “EkoBilje – Osnaživanje žena kroz proizvodnju ljekobilja” odobrila 2,9 miliona KM. Zahvaljujući USAID-u na platou Bišina se danas nalazi najmoderniji staklenik na teritoriji Zapadnog Balkana koji se prostire na 5.017 m². Podršku EkoMozaiku je pružio i projekat FARMA za razvoj poljoprivrednog i prerađivačkog sektora u BiH.

Ruža

Nedavno je svet obišla vest da su u Japanu uspeli genetskim inženjeringom da dobiju plavu ružu i da će njena cena na tržištu biti samo za one sa dubljim džepom. Ta ruža je, ipak, u maloj nijansi ljubičaste, tako da će morati još malo da se potrude i porade na čišćenju boje. Do tada se možemo zadovoljiti veštački obojenim belim ružama. Za vrt, ipak, možete nabaviti kultuvar „Blue Parfum“ koji je, iako ima svetloljubičastu boju, najpribližniji plavoj.

Kada kombinujete boje ruža u vrtu, vodite računa da postignete neki sklad, a najbolje je da jarke boje odvajate međusobno belim ili nekim nijansama nežnih pastelnih.

Naravno, kada kažemo ruža, pored raskožnih cvetova, kao asocijacija se javlja i miris. Miris ruža je različit kod različitih vrsta, tako da neke u sebi nose i tragove karanfilića, mošusa, meda, limuna, raznih začina ili pak čaja (odatle je jedna velika grupa ruža dobila naziv).

Priprema za izložbu

Ružin miris je različitog inteziteta u različitim delovima dana, a zavisi još i od vlažnosti vazduha ili starosti cveta. Dobar položaj sadnica ruže u vrtu omogućiće da uživate u njenom mirisu. Birajte mesta blizu prozora ili na terasi, a mnoge puzavice posađene uz stabla, svoje obilne mirise mogu da prenesu na čitavu baštu.

U nekim delovima sveta organizuju se prave svetkovine na kojima se izlažu ruže. U Velikoj Britaniji to je dovedeno do savršenstva, tako da postoje i stroga pravila i na njima mogu izlagati i profesionalci i amateri. Kod nas toga još nema (osim na nekim sajmovima – prim. urednika), ali možemo vam dati uputstvo kako da svoje ruže pripremite za izložbu.

Da biste obezbedili veći izbor cvetova, odgajite nekoliko žbunova ruža istog kultivara. Orezujte ih kako bi u sezoni stvarali ograničeni broj mladica na kojima će biti samo osam ili devet cvetova. Da bi biljka imala bujan rast, redovno je đubrite.

Sa biljke uklanjajte sve novostvorene bočne pupoljke. Kako kiša ne bi oštetila cvetove, izborna pravila dopuštaju upotrebu pojedinačne zaštite cvetova, postavljanjem takozvanih kineskih šeširića. U izlaganju ruža presudnu ulogu ima izbor pravog trenutka. Cvetovi hibridnih čajavki trebalo bi pri ocenjivanju da budu otvoreni samo tri četvrtine, a kod floribunda bi grupa cvetova morala da ima otvoren maksimalan broj cvetova, s tim da prašnici ne smeju da budu tamni. Bitno je da biljka ima lepe i zdrave listove.

Prilagodljive biljke

Ruže treba brati, za rezani cvet, kada su u stadijumu pupoljka, i to najbolje onda kada se krunični listići polako otvore na vrhu. Vreme rezanja treba da bude rano jutro ili uveče, kada malo zahladi. Ukoliko ruže morate da uberete po veoma toplom vremenu, odmah im cvetne drške yronite u kofu sa vodom, sve do samih cvetova, i stavite u hladovinu.

Bez obzira da li ste za svoj vrt izabrali starinske baštenske ruže ili neke modernije sorte, njihova raznovrsnost vam omogućava da pronađete biljku za skoro svaki deo bašte i da uz pomoć njih u svom vrtu stvorite zatvoreni klasicizam ili raskošnu neformalnost.

Cikorija

Cikorija je danas poznata kao kultivirana biljka. Nastala je od divlje cikorije, koju često vidimo pored saobraćajnica kao biljku lijepih malih plavih cvjetova. Srodna je endiviji čije cvjetove koristimo kao salatu. Ima vretenast korijen iz koga se razvije preko jedan metar visoka biljka. Stabljika i listovi su pokriveni oporim, oštrim dlakama. Donji su listovi perasto izrezani, krupni su i dugački. Ima male, svjetloplave lijepe cvjetove koji se mogu vidjeti između juna i jula. Danas se cikorija za industrijaske svrhe kultivira na znatnim površinama, jer je postala jedan od supstrata za kafu.

Može biti jednogodišnja ili dvogodišnja, ali se gaji kao jednogodišnja, osim za proizvodnju sjemena. Cikorija za “salatu” tj. lišće ili glavice gaji se slično kao salata. Zemljište se prije osnovne obrade đubri sa 20-40 t/ha stajnjaka, ore na dubinu od 30-40 cm u jesen, i ostavlja da prezimi. Osnovno i startno đubrenje treba da omogući pristupačnost  po 100-150 kg NPK hraniva.

Sjeme joj je sitno, u gramu ima 600 do 900 sjemenki, a litar sjemena ima masu od 300 do 400 grama. Klijavost može da očuva četiri do šest godina, a niče za šest do deset dana. Po hektaru se troši tri do pet kilograma sjemena. U proizvodnji rasada sije se u leje jedan do tri grama sjemena po metru kvadratnom.

Rasađuje se 30-50 dana poslije sjetve, kada rasad razvije 8-10 listova. Sadi se u redove, 30-50 h 20-30 cm (10-15 biljaka na kvadratnom metru).

Ima mnogo sorti ovog povrća. Za glavičaste sorte čeka se da biljke formiraju glavice određene krupnoće i dobiju karakterističnu boju, dok se lisnate mogu da beru još pri prorjeđivanju, kao i salata.  Prinos zavisi od sorte i vremena berbe.

Veoma je hranljiva, ali i ljekovita biljna vrsta.

U narodu je ovo povrće poznato pod nazivima: vodopija, goluguza, kažiput, konjska trava, radič, sunčevo cvijeće i dr.

Ovce

Opština Foča je prema popisu iz 1991. godine imala više od 70.000 krupnih grla ojagnjenih ovaca i u to vrijeme ovim brojem prešišala čak i Sloveniju. Poslije 20 godina, popisa i dalje nema, a broj ovaca daleko je manji. Još da nije pomoći države i lokalne zajednice ovce bi danas na obroncima bile atrakcija.

Tipičan primjer za to je selo Brusna gdje je nekadašnje vodeće zanimanje bilo uzgoj stoke, a danas se još dvadesetak mještana bavi ovom poljoprivrednom granom.

Mještanin Dragoslav Stanojević već deset godina uzgaja više od stotinu grla ovaca od kojih, kako kaže, može da se živi, posebno uz veću podršku vlasti.

- Država je imala sluha, osmislila je i procijenila kome treba pomoći na ovaj način. Dobio sam iz Ministarstva poljoprivrede podsticaj u vrijednosti 1.300 maraka, ali prethodnih godina nismo dobijali ništa – kaže Stanojević.

U opštini kažu da se poljoprivrednicima pomaže koliko može i da je stanje u ovoj oblasti mnogo bolje nego ranije.

- Tu su podsticaji na nivou republike, koji su tek posljednje godine počeli više da se koriste i daju. Poljoprivreda i u opštinskim dokumntima ima strateški značaj i ulažemo koliko je moguće u njen razvoj – rekao je Milenko Vladičić, šef stručne službe za poljoprivredu pri opštinskom Odjeljenju za privredu i društvene djelatnosti.

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS kažu da na različite načine pomažu uzgajivače ovaca.

Bjelovarski sajam

Sajamske manifestacije u Bjelovaru imaju tradiciju dugu više od 500 godina. U ovom gradu su ponosni na tradiciju, ali gledaju u budućnost. Tokom godine ovdje se organizuju brojne sajamske manifestacije, a pažnju stanovništva iz ruralnih sredina sigurno će privući tri sajma koji se održavaju 26. i 27. maja na sajamskom prostoru Gudovac. To su 4. LOREKO – sajam lova, ribolova, ekologije i ruralnog turizma, 4. SKOK – sajam konja i opreme za konje te 2. SPOREK – sajam sporta i rekreacije.

Ove godine na ovim sajmovima očekuje se preko 150 izlagača i oko desetak hiljada posjetilaca iz Hrvatske i zemalja okruženja.

Tematske cjeline kojima je LOREKO posvećen – lov, ribolov, ruralni turizam i ekologija u ovom trenutku su najznačajnije privredne djelatnosti koje postaju okosnica ukupnog razvoja Hrvatske. Sve što se može od proizvoda, usluga i novih tehnologija u ovim djelatnostima pronaći na hrvatskom tržištu predstaviće se na više hiljada kvadratnih metara zatvorenog i otvorenog sajamskog izložbenog prostora. Ovaj sajam će pratiti zanimljivi sadržaji koji će sigurno izazvati pažnju širokog kruga posjetilaca. To su, prije svega, stručni sadržaji vezani za lov, ribolov, prirodu, ekologiju i turizam, kao što su okrugli stolovi, predavanja, izložbe, takmičenja, od streljaštva i streličarstva do pripremanja lovačkog gulaša i ribljeg paprikaša. Sajam LOREKO će imati prodajni karakter u svim tematskim cjelinama, od opeme za lov i ribolov, najsavremenije opreme za zaštitu, prirodnu sredinu i raspolaganje otpadom te predstavljanje ponude ruralnog turizma i promocije izvornih hrvatskih proizvoda.

Zaljubljenici u konje imaće šta da vide i s pravom se očekuje da će biti oduševljeni grivastim ljepotanima.

Očigledno je da se radi o sajamskoj manifestaciji veoma interesantnoj za seosko stanovništvo. I starije i mlađe.

Dođite u Bjelovar!

Stećak i mještani

U monografiji sela Zagoni kod Bijeljine autora Branka Matića, koja je objavljena prije dvije godine, u tekstu pod naslovom “Tragovi bogumilstva” piše:

“U Gornjim Zagonima, na imanju Čede Maksimovića, nalaze se dva stećka, oba izvađena iz zemlje i sa svoga mjesta pomjereni dublje u šumu kako bi se njiva mogla bez smetnji orati. Međutim, na toj njivi se nalaze vidljivi ostaci još neke neistražene građevine (vjerovatno nekog sakralnog objekta), čiji temelji onemogućavaju dublje oranje. Cijeli region naziva se Mramorje (u narodu: Mamorje) gdje se pretpostavlja nalazište neke nekropole”.

Stećci, za koje u potpisu ispod fotografije, piše da najvjerovatnije potiču iz 14. vijeka našli su se i na naslovnoj strani korica ove monografije.

Prvo kamenje na ovoj njivi iskopano je još šezdesetih godina. Tada je njivu obrađivao poljoprivrednik iz ovog sela Stevan Maksimović. U selu nema ni stijena ni kamenoloma. Prvo ozbiljnije mjesto gdje ima kamena je Baljak u susjednoj opštini Ugljevik, a to je dvadesetak kilometara daleko. Prije rata na ovu njivu dolazili su arheolozi iz Tuzle i po njima radi se o nadgrobnom spomeniku iz 14. vijeka. U selu se kratko o tome pričalo i sve je prošlo u stilu “svako čudo za tri dana”.

Stećak iz Zagona

Međutim, u posljednje vrijeme stećci iz Zagona su zainteresovali mnoge. Jer, dosta je teško objašnjivih činjenica u vezi s njima. To je bio razlog da mještani pozovu arheologe da istraže Mramorje, a ako bude trebalo i susjedne njive. Njiva, koja je vlasništvo Milana Maksimovića, poljoprivrednika iz Zagona, obiluje “čudnim kamenjem” i traktor ih izore već na dubini od 10 do 20 centimetara. Mještani vjeruju da se radi o vrijednom arheološkom nalazištu. Sličnog mišljenja je i mr Mirko Babić, direktor Muzeja Semberije iz Bijeljine. Po njegovom mišljenju riječ je o vrijednom arheološkom nalazištu, vjerovatno o srednjevjekovnim nadgrobnim spomenicima stećcima – sljemenjacima na postamentu.

U selu se s koljena na koljeno prenose legende. Jedni kažu da se radi o starom groblju, drugi o porušenoj crkvi, a ima i onih nešto bolje maštovitih, koji kažu da se ispod kamenih blokova nazi zakopano – blago.

Kakve tajne krije Mramorje?

To je pitanje na koje bi odgovor mogli dati samo arheolozi. Naravno, poslije obimnih istraživanja. A za tako nešto potrebno je obezbijediti sredstva.

Krava

Veoma je značajno da krave, prema biološkom programu tjelesnog rasta i proizvodnje mlijeka,  dobivaju sve potrebne aminokiseline za izgradnju tkiva, mlijeka i izmjenu  tvari (metabolizam) u organizmu. Često je veoma teško  točno odrediti potrebe bjelančevina s obzirom na vrstu, pasminu, dob, način držanja  i iskorištavanja životinja, vrstu i kakvoću krmiva. Posebice je to teško kod preživača zbog specifične gra|e probavnog sustava, mikrobne razgradnje i sinteze bjelančevina u buragu, ali i visokih potreba krava s visokom proizvodnjom mlijeka.

Nastajanje bjelančevina i iskorištavanje hraniva

Krave su biljojedi i preživači koji svoje osnovne potrebe zadovoljavaju bjelančevinama lošije biološke hranidbene vrijednosti iz biljnih krmiva, koristeći se buragovim mikroorganizmima, preko sinteze mikrobnih bjelančevina i njihovom probavom u crijevu.

Aminokiselinski sastav bjelančevina i dušičnih spojeva za mikrobnu sintezu u buragu nije od bitnog značaja, jer se mikrobna sinteza i rast buragovih mikroorganizama temelje na elementarnim tvarima biljnih krmiva, kao što su lakotopljive i probavljive bjelančevine i razni dušični spojevi iz biljnih krmiva (aminokiseline, nitrati, urea, amonijak), a sinteza je uvjetovana dovoljnom količinom energije iz ugljikohidrata.

Tako je trećini buragovih mikroorganizama za vlastitu reprodukciju potreban isključivo amonijak, a u većine amonijak potiče rast. Prisutnost sumpora poboljšava mikrobnu sintezu, posebice sintezu esencijalnih aminokiselina – metionina i cistina, a sadržaj kobalta i drugih minerala sudjeluje u samostalnom stvaranju vitamina V12  (kobalamina) i drugih vitamina, osobito vitamiva S i V skupine, koji gotovo potpuno zadovoljavaju potrebe krava. Iznimka su vitamini topljivi u masti (A, D, E, K) koje kao provitamine ili vitamine mora sadržavati hrana preživača.

Životinjske bjelančevine i tkiva životinjskog podrijetla nisu hrana preživača i ne smiju im se davati, jer se nepotrebno razgra|uju i teže probavljuju, ostavljaju rezidue i raspadnute tvari (detrituse), a moguće su i štetne posljedice po zdravlje preživača (biljojeda).

Ovisno o vrsti i probavljivosti krmiva, u buragu odraslih krava stvaraju se mikrobne bjelančevine, prosječno od 1,8 do 2,0 kg dnevno, ili oko 150 g mikrobnih bjelančevina na kg probavljive suhe tvari krmiva. Za takvu sintezu bjelančevina u buragu značajna je količina  amonijaka i energetskih tvari u buragovu sadržaju. Dobivene mikrobne bjelančevine kakvoćom i sadržajem aminokiseline zadovoljavaju uzdržne i osnovne hranidbene potrebe krava za život i nižu proizvodnju mlijeka.

Odraski preživači tako su na stanovit način djelomice životno neovisni o primanju pravnih bjelančevina hranom, zahvaljujući simbiozi s buragovim mikroorganizmima, koji u svom rastu i razmnožavanju dobro iskorištavaju lakoprobavljive i topljive biljne bjelančevine i spojeve nebjelančevinastog  dušika (NPN spojevi) pretvarajući ih u aminokiseline i mikrobne prave bjelančevine.

Mikrobne bjelančevine, prema količini i biološkoj kakvoći, ovisno o muznosti krava mogu zadovoljavati između 60 i 90 odsto njihovih ukupnih potreba.

Bakterijska suha tvar u buragu sadržava prosječno oko 50 odsto bjelančevina, protozoicilijati sadržavaju od 20 do 60 odsto (prosječno 40 odsto), a anaerobne gljivice od 24 do 30 odsto u suhoj tvari.

Prosječna je probavljivost mikrobnih bjelančevina oko 70 odsto, i to: bjelančevine bakterija 55 do 74 odsto, a u protozoa 86 do 91 odsto. Slabija probavljivost bakterijskih bjelančevina uzrokovana je teža probavljivim bakterijskim stijenkama i većom količinom nukleinskih kiselina. Probavljivost ukupnih mikrobnih bjelančevina stoga se smanjuje u nedostatku protozao u buragovu sadržaju – u slučaju niske pH – vrijednosti kiselih indigestija.

Sadržaj esencijalnih aminokiselina nalazi se 33 do 44 odsto u suhoj tvari ukupnih aminokiselina protozoa, odnosno 24 do 27 odsto u suhoj tvari aminokiselina bakterija. Lizin i glutaminska kiselina nalaze se više u bjelančevinama protozoa, dok bakterije sadržavaju više histidina, treonina, serina, cistina i metionina.

Nedostatak nekih  esencijalnih aminokiselina može se pojaviti kod krava visoke proizvodnje mlijeka i mladih životinja, posebice nedostatak aminokiselina metionina i lizina. Uzrok može biti nepotpuna ili poremećena mikrobiološka sinteza u buragu, nedostatak u krmivima lakotopljivih i probavljivih dušičnih  spojeva, energije iz ugljikohidrata, nekih minerala, kao sumpora i kobalta, nekih vitamina, odnosno, ako potrebe životinja u visokoj proizvodnji mlijeka prelaze mogućnost sinteze mikrobnih bjelančevina u buragu. Sve to može utjecati na sastav i količinu bjelančevina u mlijeku.