Home » Uvodnik » Seljak u poslaničkoj klupi

Seljak u poslaničkoj klupi

Lični stav: Petar Ilić

Petar Ilić

Ušli smo u izbornu godinu. Oktobar je mjesec kada će punoljetni građani izabrati svoje predstavnike koji će naredne četiri godine (naravno pod uslovom da ne bude prijevremenih izbora) biti zakonodavna vlast. Kampanja je već počela! Sa ovom konstatacijom sigurno je da se neki neće složiti ali vidi se “iz aviona” da su istupi mnogih stranačkih čelnika obojeni političkim marketingom i da su u funkciji približavanja biračima.

Da li će među izabranim narodnim poslanicima u novom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske biti bar jedan poljoprivredni proizvođač? Ali, pravi pravcati, onaj koji ore traktorom, žanje kombajnom, hrani krave, gaji paradajz u plastenicima, orezuje voćke… Takvog do sada nismo imali u poslaničkim klupama. Bilo je među narodnim poslanicima naučnih radnika iz oblasti poljoprivrede, poslovnih ljudi iz agrarne privrede, diplomiranih inženjera agronomije zaposlenih u poljoprivredi… Tačno je da su to ljudi koji znaju šta je selo i poljoprivreda, ali, ipak, oni žive u gradovima i mnogo teže osjećaju koliko kora ima seljački hljeb nego oni koji obezbjeđuju svoju egzistenciju radeći na njivi, u štali, voćnjaku, plasteniku…

Hroničari su zapisali da je Maksim Đurković, seljak iz sela Donja Trnova kod Ugljevika, u vrijeme vladavine Austougarske monarhije bio narodni poslanik i zajedno sa Petrom Kočićem borio se za seljačka prava u tadašnjem Narodnom saboru. Poslije carevine, došla je kraljevina, pa socijalističko samoupravljanje, i u svakom tom političkom sistemu bio je poneki seljak narodni poslanik. Uglješa Stević, poljoprivrednik iz semberskog sela Donji Brodac, bio je u radnom predsjedništvu na Kongresu Saveza komunista Jugoslavije naporedo sa političkom elitom bivše nam zajedničke države. Ali, to su samo sjećanja u znaku “nekad bilo…”. Zašto danas nema seljaka na političkoj sceni?

Danas imamo obilje političkih stranaka u Republici Srpskoj. Međutim, nije nam poznato da li imamo i Seljačku stranku. Istina, bila je takva stranka sa sjedištem u Modriči. No, za nju se sada ništa ne čuje – ili se ugasila ili je tako malo prisutna na političkoj sceni Republike Srpske da se ne zna ni da je još u životu. Ta činjenica ne znači da birači sa sela, koji žive od poljoprivredne proizvodnje, ne mogu u sadašnjoj višestranačkoj strukturi imati svog kandidata i izabrati ga za poslanika. Jer, selo nije više ni nepismeno, ni polupismeno. Veliki je broj zrelih ljudi, pa i žena, koji žive od poljoprivrede. Stranačka rukovodstva bi trebala da ih stave na kandidatske liste i podrže, kako bi i seljaci imali svog, bar jednog, narodnog poslanika. Ipak, u cijelom tom izbornom postupku, kandidovanju i biranju, glavnu riječ moraju imati birači sa sela. Neće njima biračko tijelo iz urabnih sredina izabrati narodnog poslanika.

U se i u svoje kljuse.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>