Home » Razno » Radnje večeri

Radnje večeri

Stari seoski običaji, kojih više nema, iz Monografije sela Zagoni kod Bijeljine autora Branka Matića

Foto glassrbije.org

Radnje večeri (radno veče, radne večeri) bile su oblik zabave, a ujedno i korisnog rada. Upražnjavala je to omladina, djevojke i momci u dugim zimskim noćima od polovine novembra, pa sve do polovine februara. Pošto su noći u tom razdoblju duge, uveče bi se dogovorile djevojke gdje bi se sastale i nešto radile. To bi saznali i momci, pa bi i oni došli da se sa djevojkama zabavljaju. Djevojke bi obično nešto plele, čipkale, prele, ili radile neki drugi ženski posao. Momci bi donosili da i oni nešto urade. Djeljali bi dvojnice, pleli od dlake iz konjskog repa lančiće, i slično.

Radnje večeri bile su u sedmici raspoređene ovako: uoči utorka, u srijedu naveče, te u petak naveče. Ostale večeri nisu smatrane za radne.

Djevojke i momci bi se izdvojili u posebnu sobu ili neku drugu prostoriju, naložili bi vatru i tu bi radili uz petrolejku, koja je obično bila veća nego obično.

Domaćin i domaćica bi znali za radnju veče i obično bi s vremena na vrijeme dolazili kod omladine da ih kao pogledaju. Za momke i djevojke bi se nešto i spremilo, kao što su prženo sjeme iz bundeve, pečena bundeva „misirka“ (ili liguša), a često bi domaćica iznijela suvog mesa ili sira da se omladina počasti.

Kada neka od djevojaka naprede puno vreteno, davala bi ga svome momku da ga pridrži, dok bi ona smotala pređu sa vretena. Kad bi konac na vretenu prišao samom kraju, momak je bacao vreteno da se do kraja odmota na zemlji, jer se ne valja da prazno vreteno ostane u rukama momka.

Pričale su se razne priče i šale, a često pjevale i pjesme.

Negdje tamo kasnije (oko deset sati), ako bi bilo lijepo vrijeme, izlazio bi momak napolje, da bi za njim nakon par minuta izašla njegova djevojka da nasamo popričaju, odnosno da ašikuju. Ako ima više momaka i djevojaka, izašli bi i oni napolje, da bi na kraju ostala samo jedna djevojka u prostoriji sa svojim momkom. Momci koji su izašli ne vraćaju se više nazad u kuću, nego odlaze svojim kućama. Djevojke bi ostale još izvjesno vrijeme iza momaka, pa bi se i one razilazile kućama, ukoliko nije dogovoreno da tu noće ako nemaju s kim da odu svojim kućama.

Na radnjim večerima nema igranke, niti svirača, pošto su one manji skup omladine.

Nije rijedak slučaj da i mlađe žene budu na radnjim večerima, a i da ih i one organizuju za mladež.

Bilo je često slučajeva da neki momak ima djevojku u drugom, pa i udaljenom selu (Suhom Polju, Ljeljenči, Čađavici, Hasama), pa bi se na nekom sastanku sa svojom djevojkom dogovorio kada da dođe na radnju veče. Gledalo se da povede i nekog svog druga, kako ne bi išao sam, a tamo bi se djevojka postarala da mu nađe neku svoju drugaricu za to veče. Često bi se na ovakav način mladi zaljubili, pa su se momci i ženili djevojkama koje su ovako upoznali.

Kada momci pođu na radnju veče, obično pjevaju pjesme koje nagovještavaju da su pošli na radnju veče. Tako je jedna od pjesama:

„Moja jarane, gdje ćemo na prelo,

Da l’ u moje, il’ u tvoje selo?“

Na radnjim večerima bi momci pokazivali svoje peroreze („čakije“), noževe, baterijske lampe, dok bi djevojke isticale svoje nove narukvice od „đinđuva“ – malih staklenih perli, belenzuke i ostali sitniji nakit. Nikada na radnjim večerima djevojke nisu stavljale dukate na grudi. To su radile samo kada pođu na vašar.

Danas radnjih večeri nema. Umjesto toga omladina se zabavlja na drugi način. Većina djevojaka ne zna  da plete, da prede vunu. Momci se često opijaju i puše cigarete. Ranije, ako je neki momak i pušio, to nije činio kada je razgovarao sa djevojkom niti je pušio u prostoriji u kojoj se radilo i zabavljalo.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>