Home » Aktuelnosti » Poluprazna sela

Poluprazna sela

Tim povodom, Piše: Petar Ilić

Najveće selo sve manje

Još je daleko do objavljivanja rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Ali, neki podaci su već procurili i objavljeni su u medijima kao „još nepotvrđeni“. Tako je jedan lokalni medij objavio da najveće sembersko selo Crnjelovo po najnovijem popisu nema ni četiri hiljade stanovnika! A nekada se operisalo sa podacima o šest hiljada žitelja u ovom selu na obali Save. I u većini drugih sela već je izvijesno da će rezultati popisa pokazati da je u posljednjih dvadesetak godina došlo do značajnog smanjenja broja stanovnika u selima Republike Srpske, pa vjerovatno i cijele Bosne i Hercegovine.

          Slučaj Crnjelova je posebna priča, koja zaslužuje posebnu analizu. Kada se govori o odlivu seoskog stanovništva u gradove i inostranstvo najčešće se potežu ekonomski razlozi i kvalitet života na selu. Crnjelovo je selo koje ima zdravstvenu i veterinarsku stanicu, osmorazrednu osnovnu školu, pet-šest solidnih privrednih subjekata, zadovoljavajuću trgovinsku i ugostiteljsku mrežu, većina puteva je asfaltirana, tu su dva doma kulture, dvije crkve, dva fudbalska kluba, lovačko udruženje pa čak i – olimpijski bazen! U Crnjelovu imaju i svoju sajamsku manifestaciju – Dani povrća. To je selo vrijednih ljudi. Oni puno rade, ali puno i imaju.

          Pa ipak mladi odlaze iz ovog sela. Kuda idu? E,  to je pitanje koje zaslužuje temeljitu analizu. Još je interesantnije doći do pouzdanih motiva za napuštanje sela. Brzopleto i jednostrano davanje zaključaka može biti samo od štete.

          U opštini Šamac nalazi se  Obudovac, veliko i napredno selo. I ono ima skoro sve sadržaje koje smo nabrojali za Crnjelovo. I iz tog sela se odlazi. I u njemu je došlo do ozbiljnijeg pada broja stanovnika.

          Ako je tako u Crnjelovu i Obudovcu, šta onda reći za selo Donji Magnojević kod Bijeljine koje od avgusta ove godine  nema ni najobičniju prodavnicu pa mještani moraju po svaku sitnicu da idu u susjedno selo Vršane. Takvih primjera ima još u Semberiji. A šta li je tek u brdsko-planinskim selima sa malim brojem domaćinstava slabe ekonomske snage.

          U pretposlednjem broju „Semberskih novina“, lista građana Bijeljine, piše:

          – Pad broja stanovnika u najvećim semberskim selima pokazuje surovu istinu da gradsko područje Bijeljine, osim što privlači stanovnike iz istočnog dijela Srpske, jednom mjerom guta i seosku populaciju Semberije.

          Rubna sela poput Banjice, Kacevca, Čengića, Suvog Polja, Zagona, Bukovice, Čađavice, Dragaljevca, Magnojevića… su poluprazna. Jedan dio stanovnika davno je otišao ili u inostranstvo ili je doselio u gradsko područje Bijeljine. Nakon rata, kretanje stanovništva u istom pravcu se još više ubrzalo. U sedmicama i mjesecima pred nama dobijaćemo nove podatke sa popisa onako kako oni budu obrađivani. Do kojih novih istina ćemo doći?

          Lako je pretpostaviti do kojih će se istina doći. Ako kažemo da selo Popovi, osrednje veličine i nadprosječno ekonomski jako, ove godine u prvi razred osnovne škole nije upisalo nijednog porvačića – sve je očigledno. A Popovi nisu usamljen slučaj.

          Gdje je izlaz? Kako do revitalizacije sela?

          Pitanje je izuzetno teško i zaslužuje čitave studije. Tek poslije utvrđivanja motiva za migracije moglo bi se govoriti o mjerama za revitalizaciju sela. Stiče se utisak da nije u pitanju samo ekonomska dimenzija. Ima tu, najvjerovatnije, čitav niz uzroka. Navešćemo samo jedan. Seoski momci ne mogu da se žene i zasnivaju porodicu. Jer, u selu nema djevojaka. Pobjegle su u gradove i u inostranstvo. Istina je da su one shvatile koliko je tešak položaj žena na selu. Cijelog života rade najteže poslove, vuku domaćinstvo, a sva imovina je na mužu. Seoska žena je, slobono se smije reći, obespravljena i ima pravo samo da radi. Kakva je starost čeka. Nema nikakve sigurnosti. A kada ode u grad i nađe kakav-takav posao imaće ekonomsku i svaku drugu sigurnost pa dočekaće jednog dana i bar neku malu penziju.

          To je jedan razlog, a ko zna koliko ih još ima. U svakom slučaju oni koji rade na pripremanju strategija razvoja Republike Srpske i lokalnih zajednica treba da se zamisle nad činjenicom da se sela prazne i da u tim strateškim dokumentima revitalizacija sela dobije svoje mjesto.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>