Home » Razno » Monografija o crkvi

Monografija o crkvi

Nova knjiga iz prošlosti sela Zagona kod Bijeljine

Vrijedno štivo

Nedavno se pred čitaocima pojavila lijepo opremljena knjiga “Pravoslavna crkva u Zagonima – devet stotina godina hrišćanske duhovnosti” autora Riste P. Matića. Izdavač je Narodna biblioteka “Filip Višnjić” iz Bijeljine, a recenzenti Zoran Midanović, profesor istorije i kustos Muzeja Semberije i Ifigenija Vasilić, istoričar umjetnosti.

Poslije monografije sela Zagona, koju je velikim dijelom pripremio Branko Matić, a završili i za štampu pripremili njegov braća Radoslav i Risto, ovo je druga zavičajna knjiga sa kojom se selo Zagoni može ponositi, a porodica Matića posebno.

Prvo,  riječ-dvije o autoru. Risto Matić je ugledni profesor latinskog i francuskog jezika. Osnovnu školu je završio u rodnom selu Zagonima, gimnaziju u Bijeljini, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Usavršavao je francuski jezik u Parizu i Bezansonu. Zaradio je penziju predajući jezike u gimnazijama u Jajcu, Stocu i Bijeljini, a sada penzionerske dane provodi u rodnom selu.

Zadivljuje koliko je materijala, podataka i činjenica, stalo između korica „zlata vrijedne“ knjige. To je istinski životopis jedne bogomolje koja je uvijek bila ponos sela, za nju su odvajali i iz skromnih porodičnih budžeta, uvijek joj se vraćali s poštovanjem… Autor je veoma argumentovano opisao samoodricanje mještana ovog sela prilikom gradnje treće od ukupno četiri crkve, koliko ih je, kao i škola, izgrađeno u Zagonima. Posebno je interesantno kako su  Zagončani nabavljali i transportovali crkveno zvono, izliveno u Fermiju u Italiji,  prvo lađom   do Rače, a potom volovskim zapregama  u Zagone. Bilo je to 1921. godine.

Na tu faktografiju ukazuje i recenzent Ifigenija Vasilić, ali ona ukazuje i na umjetničke vrijednosti ovog hrama:

- …Dirljiv je napor žitelja Zagona da istraju u odluci da dobiju svoju crkvu i da je uobliče u skladnu celinu, po cenu velikih odricanja i žrtava. Tu dolazi do izražaja iskonski nagon ljudi koji se ne razumeju mnogo u umetničke vrednosti, znajući da treba da ostave nešto trajno budućim naraštajima. U svakom slučaju, nekoliko generacija meštana ovog sela je u tome uspelo.

Ako ostavimo po strani arhitektonski oblik crkve, najvredniji njen deo je svakako ikonostas. Nekoliko puta sam bila u ovoj crkvi i uvek sam bila zadivljena njim, ne njegovom veličinom, već pre svega kvalitetom ikona. Slikari, jedan od njih je svakako Milenko Atanacković, su znalački naslikali ikone u maniru poznog baroka, koji je na ovim prostorima vladao kroz ceo 19. čak i do sredine 20. veka. Slikari su jako dobro objedinili vizantijski stil istoka i zapadni koji je stizao dunavskim putevima iz Beča…

U obilju dragocjenih podataka, koje je autor sakupio i brižljivo obradio, veliki broj njih ima i daleko širu dimenziju od jednog sela.

Međutim, emocije su morale proraditi i autor se nije mogao otrgnuti od njih. U pojedinim dijelovima knjige one su toliko dirljive da tjeraju na suze. Posebnu pažnju čitalaca sigurno će privući sjećanje  i susret u Brezovom Polju sa „starim poznanikom“ – vrhom tornja treće po redu zagonske crkve.

- Bio je taj toranj najuočljivija tačka na vidiku, nama iz Donjih Zagona, kad smo preko begovih polja trčali da ne zakasnimo u školu, ili našim drugovima iz Kovačića, ili onim iz Srednjih i Gornjih Zagona. Po njemu smo procjenjivali koliko nam vremena treba da stignemo. Zimi, kad opadne lišće, vidio se cijeli toranj i krov crkve, a s proljeća, kad šuma olista, samo vrh – sjeća se autor.

Najkraće, vrijedna zavičajna knjiga, puna topline, pisana srcem i ljubavlju.

Citiramo

Devet vijekova hrišćanstva u Zagonima predsatavljeno je hronološki, pitkim i čitljivim literarnim stilom, često protkanim finim humorom. Kratka, ali vrijedna studija o stećcima ili mramorovima otvara istorijat hristijanizacije Zagona… (Zoran Midanović, recenzent)

Ovu hvale vrijednu monografiju o CRKVI U ZAGONIMA preporučujem svima kojim je stalo da prošire ili steknu nova saznanja o prošlosti ovog kraja i sela Zagona. Naročito je preporučujem omladini da čitaju ovaj i ovakve tekstove i da iz njih ne samo crpe nova znanja, nego i da se ugledaju na svijetle primjere svojih predaka… (Lazar Kršić ,arhimandrit Manastira Tavna)

 Moje ognjište, crkva i škola u Zagonima, stalno me vraćaju u moj zavičaj.

 Jedan od “krivaca” za ova moja osjećanja jeste i Vi, profesore Matiću. Sve što ste napisali u knjizi,i ja sam to negdje nosio u sebi, ali nisam znao da to nekome ispričam, kao što ste to Vi nama ispričali. (Slavko Maksimović, protojerej stavrofor, arhijerejski namjesnik brčanski, rodom iz Zagona)

Facebook Komentari

2 komentara

  1. Ja bih volio da nekako nabavim ove dve knjige o mojim Zagonima. Koliko me pamcenje sluzi ja bih trebao da poznajem Ristu Matica, posto sam ja iz Srednih Zagona,isao tu u skolu, zavrsio gimnaziju “filip Visnjic’u Bijeljini 1969g. pozdrav autorima i svim Zagoncanima.

  2. Zivim na drugom kontinentu ali nisam zaboravio mesto u kom sam odrastao. Zeleo bih imati primerak over knjige. Unapred zavala za bilo kaki informaciju kako foci do nje. Cena nije bitna.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>