Home » Pčelarstvo » Dobra priprema – pola posla

Dobra priprema – pola posla

Da seoba prođe sa manje briga

Oprez pri seobi

Da je dobra priprema pola obavljenog posla pravilo je koje važi i u seobi pčela. Ovaj posao često prate izvijesne neprijatnosti. One se  u velikoj mjeri  mogu spriječiti dobro sprovedenim pripremama.

Veoma je važno da se u transportu okviri ne pomjeraju kako ne bi ubijali pčele. Ukoliko je to moguće, treba pčelama u putu obezbijediti pogodno mjesto za odmor i rashlađivanje.

Kako spriječiti da se okviri ne klate i ne ubijaju pčele? Preporučuje se učvršćivanje specijalnim razmacima koji se ukivaju, po jedan s obje strane satonoše. Kada su u pitanju Langstrotove košnice preporučuje se upotreba isključivo Hofmanovih okvira, koji imaju male lajsne sa istupom što zamjenjuje razmak. Za vrijeme transporta košnice se ne klate  jer okviri čvrsto stoje jedan uz drugi.

Iskusni pčelari posebno ističu oprez u pripremanju pološki za seobu na pašu. Kod ovih košnica pored razmaka koji se ukivaju za satonoše okvira, na podnjači učvrstiti limeni razmak za okvire po cijeloj dužini. U tom slučaju, okviri se neće klatiti u transportu, bez obzira što ih je veliki broj.

 Na neka pitanja vezana za pripremu košnica za preseljenje ukazuje i Rajko Radivojac, predsjednik Udruženja pčelara „Prva pčela”, u svojoj knjizi „Pčelarstvo – ilustrovani priručnik za napredne pčelare”, koji piše:

„Bez obzira koji tip košnice preseljavamo potrebno je osloboditi medište od meda. U protivnom tokom preseljenja, zbog temperature koju pčele razvijaju i treskanja vozila saće puno meda može da pukne, med se izlije i poguši pčele.

Pčelinjake montirane na vozila je veoma lako pripremiti za preseljenje, naročito ako pčelarimo sa košnicama tipa AŽ. Zatvore  se leta, otvori zamrežena ventilacija i to je to.

Kad je u pitanju priprema LR košnica tu imamo mnogo više posla. Potrebno je zatvoriti sve pukotine na košnicama, kojih uvijek ima, naročito ako su košnice stare. Ako nemamo namjensko zbježište za prihvat pčela prilikom selenja, košnice koje selimo moraju imati žičane podnice i hranilice ili poklopne daske sa mrežom ili bar jedno od to dvoje. Pčele prilikom selenja moraju imati dovoljno svježeg vazduha. Sa košnica skinemo krovove, izvučemo uloške iz žičanih podnica, a zatim košnice prevežemo specijalnim stegama. Stege ne treba pritezati, dovoljno je da se zategnu toliko da se nastavci ne mogu pomjerati. Pored trakastih stega za LR košnicu se koriste i metalne spojnice. Nakon što padne noć pčele pomoću dima ili prskanjem vodom otjeramo sa leta. Leto zatvorimo sa komadima spužve. Isto uradimo i sa letom na matičnoj rešetki ako ga ima, kao i sa svim ostalim pomoćnim letima.”

Posebna pažnja treba se posvetiti pripremi pčelinjih zajednica za seobu u vrijeme visokih dnevnih, a naročito noćnih temperatura. U knjizi „Racionalno vođenje pčelinjaka” autor Branko Relić posebno naglašava značaj ventilacije:

„Svakoj košnici treba omogućiti dobar dotok svježeg vazduha u unutrašnjost kroz dobro zamreženu ventilaciju. Najbolja je ventilacija ako je podnjača na dvema gredicama i ako na njoj postoje zamreženi okviri, a da se na gornjem dijelu košnice nalazi ventilaciona mreža. U protivnom moglo bi doći do pregrijevanja unutrašnjosti košnice, srozavanja saća pa i ugušivanja pčela. Ako su zajednice veoma jake, košnice pune pčela, dobro je da se iz gornjeg nastavka (kod nastavljača) izvadi nekoliko okvira sa saćem, a umjesto njih da se postave prazni, bez saća. Da se okviri do napravljene praznine ne bi pomjerili, treba ih osigurati ekserčićima.”

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>