Home » Aktuelnosti » Prva violina

Prva violina

Poljoprivredno zadrugarstvo, piše Petar Ilić

Petar Ilić

U Programu razvoja poljoprivrednog zadrugarstva Republike Srpske za period od 2012 do 2016. godine u dijelu koji govori o organizacionom i kadrovskom jačanju zadružnog sektora previđena je i jedna tačka koja glasi: Povećanje znanja i vještina menadžmenta zadruga. Sudeći po onome što se moglo čuti na jednom okruglom stolu u Bijeljini to u prevodu znači kontinuirano osposobljavanje direktora poljoprivrednih zadruga za uspješnije obavljanje dužnosti koja im je povjerena.

Nauka se davno izjasnila da uspjeh svake firme zavisi od lica koje se nalazi na njenom čelu, ili kako se to sada popularno kaže lidera menadžera. Uostalom, i u orkestru je najbitnije kako svira prva violina.  To se sigurno odnosi i na poljoprivredne zadruge. Nije nam poznato da je neko vršio istraživanje i snimio kadrovsko stanje zadružnog menadžmenta. Ali, na pomenutom skupu se čulo da ima poljoprivrednih zadruga u kojima se na dužnosti direktora nalaze i ljudi koji su se školovali za konobara! Zato je ukazano na potrebu  licenciranja ovih kadrova. Jer, da bi neko mogao da uči djecu mora da završi učiteljski fakultet, da bi neko mogao dati bolesniku injekciju mora završiti srednju medicinsku školu ili neko drugo slično obrazovanje… I tako redom. A da bi neko vodio poljoprivrednu zadrugu ne treba mu ni ekonomski, ni poljoprivredni, ni veterinarski fakultet, niti bilo koje drugo visoko obrazovanje, nego je dovoljna i osposobljenost za konobara, molera i sl. (?!)

U vrijeme ozbiljne krize u poljoprivrednom zadrugarstvu imamo u Republici Srpskoj i okruženju lijepe primjere uspješnog poslovanja ovih privrednih subjekata. Istina nije veliki broj takvih zadruga, ali ima ih. Njihovi poslovni rezultati često se vezuju za ime direktora i rukovodeći tim tih zadruga.

Danas se organizuju najrazličiti oblici obuke za voćare, pčelare, ovčare i ko zna koje sve druge poljoprivrednike, ali obuka za zadružne menadžere tek se planira. Stvari se tako brzo mijenjaju da svako onaj ko je učio agroekonomiju na poljoprivrednom fakultetu poslije nekoliko godina teško će se uklopiti u poslovni ambijent i najnovije tehnologije ukoliko nije osvježavao svoja znanja i vještine. Zato bi neka zimska škola za zadružne menadžere sigurno dobro došla. Njihov posao nije ni malo jednostavan u uslovima ovako složenog poslovnog ambijenta. Uostalom, da citiramo Vladimira Usorca, predsjednika Uruženja poljoprivrednika Republike Srpske, koji jednom prilikom reče „Lako je  raditi s kravama, ali   teško je sa ljudima!”

I na kraju, još jedna činjenica o kojoj bi se trebalo povesti računa. Imamo u našim poljoprivrednim zadrugama i direktora koji „troše” peti, pa i šesti mandat. Da li ih treba toliko dugo zadržavati na tim funkcijama? Poslije više godina na jednoj istoj dužnosti ljudi postaju rutineri i veoma teško pokreću nove inicijative i poslovne poteze. Oni najčešće pričaju o „dobrim starim vremenima” i prisjećaju se kako je nekada dobro bilo. A u životu i ekonomiji – sve se mijenja. Zato je veliko pitanje da li je dobro da oni ostaju toliko dugo na tim mjestima ili i njih treba mijenjati mladim sposobnim kadrovima.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>