Home » Lov » Lovački vremeplov

Lovački vremeplov

Listamo požutjele novine

Lovačke novine

U selu Pučile, udaljenom nekoliko kilometara od Bijeljine, okupilo se u osvit zore 1. oktobra tridesetak lovaca da prvi put u ovoj sezoni otkoče puške i zapucaju na zečeve i fazane. Došli su i oni čak sa drugog kraja lovišta, koje zahvata preko 60.000 hektara (ovaj podatak autor je objavio ne provjeravajući njegovu tačnost jer je površina lovišta te godine bila daleko manja – primjedba P. I.), osmorica lovaca iz sela Popovi kraj Drine. Sa nestrpljenjem su svi očekivali da lovovođa da znak za početak. Šećkali su se, jedan drugom dobacivali, pušili i raspitivali se na kom će terenu loviti. Poslije dogovora i dobro planiranog lova gotovo svi lovci odjednom su nestali. Višemjesečno nestrpljenje došlo je do izražaja. Razmiljeli su se na sve strane u potrazi za ulovom. Oni najdisciplinovaniji pridržavali su se unaprijed određenog puta, ali u lovu nisu imali uspjeha. Nisu se razočarali, jer su se vratili u lovište, na svoje sekcije. To su bili lovci iz sela Popovi koji su, neko pješke, neko na motoru, neko kolima, prešli sedam kilometara na drugi kraj lovišta, da bi zajednički proslavili taj dan. Rado Mirić, Drago Vulović, Petar Milošević, Zdravko Sakić, Žiko Bajić, Pero Todorović, Bogdan Erić i Rado Budić ovom prilikom na ovom dijelu lovišta nisu ulovili ni fazana ni zeca ni jarebicu. Ali, zato je predsjednik izrekao najpohvalnije riječi o članovima ove sekcije.

Poslije prvog neuspjeha prepješačili smo do grupe lovaca u kojoj su se nalazili sekretar lovačkog društva Božo Zečević, Stanko Ivanović, Radivoje Lazić, Mitar Stojanović, Ganija Muslijević, Šemso Muhić i naš domaćin Jovan Davidović. Bilo je oko 8 časova. Stigli smo do tinjajućih panjeva oko kojih su bili čuvari ražnjeva na kojim su se već ohladili prase i jagnje.

Ova grupa lovaca dogovorila se da na odgovarajući način proslavi svoj veliki dan. Oni su još dan prije 1. oktobra razapeli šatore ukraj šumarka u lovištu, založili vatru, okretali pečenicu, prisjećali se raznih lovova i sa nestrpljenjem očekivali da noć mine. Većina nije ni spavala, pričalo se i šalilo, pa i “podmetalo”.

Te noći “spavandžija” sekretar Lovačkog društva Božo Zečević nije dobro prošao. Lovci kao lovci ne mogu da propuste šalu. Jedan od njegovih kolega koji je “bdio” ispraznio mu je redenik, podmetnuo druge patrone i čekao svoj čas smijeha. U lovištu je žrtva brzo primjetila “podmetaljku” i sumnja se rodila. Nije teško bilo pogoditi ko je, ali trebalo je i dokazati. Međutim, šeret i dobar drug Božin nije htio da ga mnogo maltretira. Izvadio je iz džepa municiju i vratio mu.

Sjedeći oko vatre, sačekali smo i prve lovce koji su bili vrijedniji od ostalih. “Punu kapu” – zeca i dva fazana prvi je donio Ganija Muslijević. Zatim se pojavio i Mitar Stojanović sa zecom i fazanom, a kasnije i drugi – praznih ranaca i slobodnih visaka. Međutim, posle su i ostali imali uspjeha. Lov s produžio i popodne.

Iz “baze” krenuli smo u susret jednoj drugoj grupi lovaca u kojoj su se nalazili Amir Fidahić, Zijo Pašić i Alija Ahistović, koji su već prolovili dobar dio terena i bili “namireni”. Sa ovom grupom produžili smo iz ravničarskog u valoviti dio lovišta, koji je, kao i onaj prvi, obrastao šumarcima, a na nekim mjestima i pravim kapitalnim hrastovima. Tako se dogodilo da poslije poznatog keftanja istrijanaca, balkanaca i drugih goniča Amir pod krošnjama dva stoljetna hrasta odstrijeli zeca. Na visku je već imao fazana. Odstrijelio ga je majstorski na udaljenosti gotovo od 50 metara. Ali, ni ovdje nije zatajila lovačka osobina za šalom i podmetanjem. Amir se stalno tužio da mu nije nešto u redu sa stomakom. I otežao je svoje kolege – ulovom. A on se šećkao po lovištu samo sa puškom o ramenu.

Sat-dva hoda sa ovom četvoricom lovaca doveo nas je do sljedeće grupe u rejonu Jabanuša. U sjenci šumaraka, kraj jedne pojate, bili su Mujica Jahić, Zekerijah Abdulahagić, ]azim Karajčić, Amir Softić, Halid Karalić, Arif Jahić i Huso Mišilović. Oni su već, iako je bila tek polovina dana, imali svi po zeca i fazana.

Pripremili su se kao i grupa Jove Davidovića da proslave prvi dan lova. Donijeli su čak i ćumur da jagnje bude što prije pečeno. Začas je sklepan i sto i klupe da bi bilo udobnije za proslavu. Zaduženi za okretanje ražnja ostali su kraj vatre, dok su ostali napravili još jedan krug u potrazi za zečevima, fazanima i jarebicama.

Mujicu Jahića nije mogao da zadrži ni debelo natečeni članak koji je povrijedio dan ranije. Još jednom je krenuo u lovišta. Prije podne je imao uspjeha, međutim, poslije podne, iako je strpljivo podnosio bol u nozi, i gotovo više hodao nego ostali, nije imao sreće.

U ovoj grupi bio je i jedan lovac pripravnik, naravno bez puške, ali je možda učestvovao u lovu više nego oni iskusniji.

Prilikom opkoljavanja šumaraka dešavalo se da dosta fazana i zečeva – umukne. Oni što su prvi put učestvovali u lovu i prvi put uperili puške na fazana, nisu se ni ljutili. Ali, bilo je i veterana koji su promašivali.

Tako su bijeljinski lovci i ove godine počeli a ubiraju plodove svoga rada kao i mnogih prethodnih. I ove sezone pustili su više stotina fazana u lovište na izvanredne terene pogodne za ovu divljač. Možda je, ipak važnije od sveg tog rada drugarstvo koje se stvara u ovakvim trenucima. (P. Jovanović, Lovačke novine, Novi Sad,  15. oktobar 1969)

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>