Home » Povrtarstvo » Keleraba jača imunitet

Keleraba jača imunitet

Malo gajene vrste povrća – keleraba

Keleraba

Keleraba (Brassica oleracea var. gongylodes) je svrstana u red kupusnjača, mada osim listova, po izgledu, nema ničeg zajedničkog sa ostalim lisnatim povrćem iz ove porodice. Ukusno je i korisno povrće pomalo neobičnog izgleda jer ima stabljiku i plod u vidu jabuke (u narodu je često zovu jabučica) iz koje rastu lisnate peteljke. Potiče iz Mediterana, a u Evropi se gaji od 16. vijeka. Danas je najrasprostranjenija u Njemačkoj i Italiji. Ustvari, predstavlja kultivisanu vrstu divljeg kupusa po kome je dobila ime (njemački: Kohl = kupus, Rube = repa). Ukus i struktura kelerabe su slični srcu kupusa, bogata je ugljenim hidratima, vitaminom C, gvožđem i kalijumom, a ima vrlo dobru energetsku vrijednost. U tragovima ima masti i bjelančevina, tiamina, niacina, pantotensku i folnu kiselinu, te magnezijum, fosfor, bakar i mangan.

          Gaji se zbog zadebljalog korijena i na otvorenom i u zaštićenom prostoru. Zahtijeva umjerenu zemljišnu i vazdušnu vlažnost. Ako je suviše vlage dolazi do pucanja zadebljalog dijela stabla, što se događa ako se poslije sušnog perioda obilno zaliva. Karakteristična je po velikim zahtjevima za kalijumom – 180 kg/ha. Kada je o đubrenju riječ, poljoprivredni stručnjaci preporučuju  još 100 kg/ha azota i 80 kg/ha fosfora.

          Keleraba ima kratku vegetaciju pa se gaji kao prethodna i naknadna kultura, a ponekad i kao međuusjev. Da bi se obezbijedilo duže iskorišćavanje i berba, sadi se postepeno u razmacima od po nedjelju dana. Bez obzira da li se sadi u jesen ili u proljeće to se čini iz rasada. Za proljetnu sadnju rasad se najčešće obezbjeđuje iz staklenika ili plastenika.

          Za ranu proizvdnju preporučuje se sjetva u tople leje i to krajem decembra, u januaru i početkom februara. Proizvodi se gusti, a rjeđe pikirani rasad. Optimalna starsot rasada od sjetve do rasađivanja je pet do šest nedjelja. Ako se sadnja planira tokom januara ili početkom februara obavezno je dopunsko zagrijevanje. Berba ranih sorti počinje već koncem  marta, tokom aprila ili početkom maja. Kada je u pitanju gajenje ovog povrća mora se posebno voditi računa o izboru sorti jer rane sorte imaju vegataciju 60 do 75, a kasne 90 do 105 dana.

Vrijeme  za berbu je kada zadebljali dio stabla dostigle pet do osam centimetara. Biljka se ručno čupa i korijen se odsiječe ispod zadebljalog stabla, a ostavlja se gornje lišće. U kasnoj berbi odsijeca se i lišće. Prinos ranih sorti kreće se od 10 do 15, a kasnih od 15 do 30 tona po hektaru.

Keleraba se jede dok je mlada. Tada je plod vrlo sočan, mekan i ukusan. Jede se sirov kao salata, a nešto stariji se kuva, dinsta ili peče. Od mladih plodova se može pripremati sok, koji je prijatnog ukusa, ali ako stoji dugo postaje ljut i ima neprijatan miris koji podsjeća na sumpor. Mlado lišće i stabljika mogu se koristiti za ishranu. Listovi su naročito bogati vitaminom A, koji je važan za očuvanje ćelija. Ovo povrće je odličan izvor biljnih vlakana, važnih za varenje i ukupno zdravlje ljudskog organizma. Djelotvorno djeluje na kardiovaskularni sistem i smanjuje loši holesterol u krvi.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>