Home » Razno » Boginja sreće ne voli Ostojićevo

Boginja sreće ne voli Ostojićevo

Kup Zadrugara VI dio

Radost igre

U mnogim selima Posavine i Semberije takmičenje za kup „Zadrugara“ bilo je sportski događaj godine. Jedno od sela u kojem je ovo takmičenje bilo izuzetno popularno je svakako je selo Ostojićevo u opštini Bijeljina. Ovo selo sa oko 200 domaćinstava i 630 stanovnika dobilo je fudbalski klub, koji se zvao „Bosna“ 1956. godine. To je relativno mlad fudbalski klub jer su susjedna sela Brodac, Dvorovi, Međaši i Popovi dobili fudbalske klubove 20 pa i 30 godina ranije. Međutim, Ostojićevo je bilo na glasu, kada je fudbal u pitanju, i znalo je pobrkati račune mnogim favoritima. Tako je bilo i u takmičenju za fudbalski kup „Zadrugara“.

          Ako bi se tražio klub kojem je u ovom takmičenju Fortuna – boginja sreće totalno okrenula leđa, onda je to, nema sumnje, Fudbalski klub „Bosna“ iz Ostojićeva. Ovaj klub je tri puta igrao u finalu i nikada nije osvojio popularni trofej. Finalne utakmice su uvijek izgubljene za „dlaku“.

          To je klub koji je uvijek imao najbolju publiku. Takve navijače svaki klub bi mogao samo poželjeti. Na utakmice kupa „Zadrugara“ znalo je da krene i muško i žensko, i staro i mlado, putovalo se sa pet-šest autobusa i sa svim raspoloživim automobilima u selu. Posebno je interesantno da su fudbalere iz Ostojićeva veoma često pratili i navijači iz susjednih sela – Broca, Batkovića, Trnjaka i drugih sela. Ali, to nisu bili navijači kakvi su se znali često sretati na seoskim terenima – kavgadžije i rušitelji. Navijači iz Ostojićeva su uvijek navijali korektno i sportsaki, nagrađivali su aplauzom i protivničke igrače, kada je za to bilo razloga.

- Sve je to sport, prijateljstvo i zbližavanje – govorio je vođa navijača iz Ostojićeva Gojko Vidaković, poodavna nažalost pokojni, koji je gledao čak 25 prvih finalnih utakmica kupa „Zadrugara“.

Prvu finalnu utakmicu fudbaleri iz Ostojićeva igrali su 1982. godine u Ugljari kod Orašja. Poraženi su rezultatom 1:2. Put do finala bio je težak, morali su eliminisati čak šest seoskih klubova.

Drugu finalnu utakmicu igrali su dvije godine kasnije u Matićima sa Napretkom. I ova utakmica je nesrećno izgubljena – 0:1.

Ni treći pokušaj nije bio srećan za fudbalere „Bosne“. Finale 1986. godine igralo se opet u gostima. Domaćin je bio „Dinamo“ iz Donje Mahale kod Orašja. Opat poraz i to rezultaom 1:3.

Tih osamdesetih godina Ostojićevo je imalo izuzetno darovitu genraciju fudbalera. Skoro svi su bili iz tog sela: Drago Perić, Milorad Vuković, Pantelija Petković, Andrija Matković, Slaviša Božić, Milenko Perić, Zdravko Vidaković, Marko Božić, Ivan i Duško Pavlović, Nebojša i Nedeljko Marjanović, Aleksa Ilić, Ljubiša Kandić, Radivoje Matković…

Ostojićevo je živjelo za kup „Zadrugara“, to je za cijelo selo bila „droga“, ali, eto, sportska sreća nije bila naklonjena tim divnim momcima iz sela na obali Save. Istina, ostale su lijepe uspomena na navijačke karavene koji su pratili fudbalere iz ovog sela na utakmice u selima Posavine i Semberije. Mnogi prijatelji fudbala iz ovog sela i danas sa sjetom govore o tri izgublejna finala. I ne tuguju, sve je to sport, prijateljstvo i zbližavanje, kako bi rekao pokojni Gojko Vidaković.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>