Home » Razno » Vraćanje duga starim voćkama

Vraćanje duga starim voćkama

Voćarska hronika posavskog sela Miloševca

Marko Raulić Đukić

Intelektualci porijeklom sa sela sve češće posežu za perom sa ciljem da napišu nešto i ostave zapisano o svom zavičaju, najčešće rodnom selu. Takvog posla prihvatio se i već afirmisani autor Marko Raulić Đukić. On je pred sud čitalaca stavio svoju najnoviju knjigu “Botanika moga kraja” u kojoj na veoma interesantan način opisuje voćke svog rodnog sela Miloševca kod Modriče. Izdavač je Srpski kulturni centar Modriča, a recenzenti Alek Peranović i ing. Petar Ž. Mišić.

Autor sa sjetom govori o narušavanju sklada u prirodi, što, po njemu, predstavlja siguran put ka nestanku “jer pokidan lanac nema snagu”. Za opstanak je potrebna ozbiljnost, mnogo ljubavi, volje i nešto znanja. On se zalaže za poštovanje prirode i njenih zakona jer je samo povratak prirodi povratak sebi i siguran put u zdrav život.

- Bježanje od prirode je put u otuđenje – ističe autor. – Nestajanje je u toku, ali zbunjeni to ne osjećamo. Možda je spas u buđenju.

I dodaje:

- Birajmo zdravlje ili bolest, život ili odlazak. Sve je u zemlji, travkama i drveću, što prije to shvatimo brže ćemo se početi oporavljati i ozdraviti. U knjizi zabilježene travke, drveće i stare voćke u mom selu treba da svojom ljepotom i vrijednostima probude i mene i nas.

O mnogim selima napisane su knjige, vrijedne i one manje vrijedne. U njima se najviše pažnje poklanja istorijskim činjenicama i zaslužnim pojedincima, koji su na najrazličitije načine davali doprinos razvoju sredina iz kojih su ponikli. A ovaj autor, Marko Raulić Đukić, se opredijelio za jedan potpuno nov i originalan pristup čuvanju tradicije i osvjetljavanju minulih vijekova koji su protutnjali posavskim selom Miloševac. On je ustvari ispjevao poemu autohtonim voćkama svog rodnog sela. O svojoj namjeri sam govori:

- Zašto su stara stabla i stare sorte voćaka zaslužile da im posvetimo više pažnje i da im damo mnogo više na značaju nego što to trenutno činimo? One imaju cijenu zbog obilnog roda i malo rada i ulaganja. Zreo plod služi za hranu, a višak se može pretvoriti u korisne proizvode koji se mogu čuvati. Plodovi ljetnih sorti se suše, a zimskih čuvaju u trapovima. Sušene šljive i danas su na cijeni.

Živimo u vremenu ko zna već koje generacije kompjutera, genetskog inženjeringa, atomske energije i drugih tehnoloških čuda današnjice. U takvom vremenu pisati o gospinjačama, žutavkama, šeničarkama, kolačarama, krompiračama, lubeničarkama, ilinjačama, petrovnjačama, ljeskovačama, kiseljačama, mionjačama… pravi je izazov. Autor je tom poslu prišao sa puno ozbiljnosti i uspješno ga okončao. Rezultat tog velikog truda je knjiga koja predstavlja značajan doprinos otimanju od zaborava veoma interesantnih tema iz prošlosti naših sela. Jer, kako kaže recenzent Alek Peranović, autor “na lak, lirski način, obrađuje temu starih voćaka i drveća: jabuka, krušaka… jošika, lipa, vrba, jasenova, a sve je to služilo narodu da ostane u normalnim, a dakako i u nenormalnim usloviam života.

Opšti zaključak je da smo dobili veoma zanimljivu knjigu o selu i za selo.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>