Home » Razno » Sjećanje na Dragoljuba Božića iz Broca

Sjećanje na Dragoljuba Božića iz Broca

Kup “Zadrugara” (IV)

 

Vječna ljubav

 

Popularno takmičenje za kup sarajevskog lista ta selo „Zadrugara” izbacilo je na površinu čitav niz darovitih fudbalera. Međutim, u mnogim posavskim i semberskim selima stasali su i mnogi sportski radnici, koji su se afirmisali sa ovim takmičenjem. Bili su to, prije svega, zaljubljenici u fudbal i svoja sela, entuzijasti koji se nisu štedili – pravi sportski amaterski radnici.

          Jedan od takvih zanesenjaka u fudbalsku „buba maru” bio je i napredni poljoprivrednik Dragoljub Božić iz semberskog sela Brodac. On je uvijek bio uz svoj klub Jedinstvo, ali posebnu draž za njega je bilo takmičenje za Kup „Zadrugara”. Nažalost, ovaj sportski radnik već dugi niz godina nije među živima. Ali, ostao je u sjećanjima mnogih prijatelja fudbala u semberskom i posavskom kraju.

          – Dragoljub Božić, ugledni poljoprivrednik iz Broca,   živio je za fudbal i Jedinstvo, koji su mu bili dragi kao porodica – zapisao je poznati publicista Milan Ždrale u monografiji Fudbalskog kluba Jedinstvo iz Broca 1931 – 2011”. – U početku je bio navijač, ali ga je fudbal toliko interesovao da je studiozno počeo da proučava stručnu literaturu iz ovog sporta. Pratio je i sportsku štampu, fudbalske emisije na radiju i televiziji, želio je da bude informisan i da uči. Išao je na velike utakmice u Beograd, posjećivao je seminare jugoslovenskih trenera, prikupljao informacije, sticao iskustvo i znanje. Pratio je kretanja u modernom fudbalu.

          Kada je postao trener Jedinstva okupio je talentovane mladiće koji su još u Osnovnoj školi u Brocu učili „fudbalski zanat” kod nastavnika Živote Topalovića. Darovitošću su se posebno isticali Milenko Popović, Đuro Katić, Miloš Perić, Vladimir Laketić, Tihomir Krstić, Svetislav Vujić i drugi. Dragolub Božić je imao dara za vođenje ekipe i građenje odnosa u njoj. Njegova deviza je uvijek bila „lijepa riječ gvozdena vrata otvara…”  Znao je da motiviše ekipu kao rijetko koji trener seoskih fudbalskih klubova. Uz sve svoje fudbalske uspjehe ostao je do kraja života skroman. Nikada nije isticao svoje uspjehe niti sebe u prvi plan. Naprosto, živio je za fudbal.

          Autor ovih redova i cijelog feljtona u Kupu „Zadrugara” sačuvao je u svojoj novinarskoj bilježnici iz 1983. godine sjećanja Dragoljuba Božića na veliko finale Kupa „Zadrugara” u Brezovom Polju 1971. godine:

          – Bio sam na mnogo finalnih utakmica, sve su mi lijepe i drage, ali ono što sam doživio 1971. godine u Brezovom Polju kao trener Jedinstva iz Broca nikad ne mogu zaboraviti. Brezopoljski Graničar je do tada bio trostruki pobjednik ovog popularnog takmičenja, a Brezovo Polje je važilo za neosvojivu tvrđavu. Svi su bili pesimisti, ali ja sam se nadao uspjehu. I nisam se prevario. Brodac je tada imao ekipu koja se mogla mjeriti i sa nekim drugoligašima. Vjerovao sam u ekipu jer sam znao za njenu čvrstinu, fudbalsko znanje i sportski moral. Uspjeli smo. Pobijedili smo Graničar u Brezovom Polju što je tada bio podvig koji se graničio sa nemogućim. Odnijeli smo pehar „Zadrugara” iz Brezovog Polja, pobijedili i nadigrali protivnika, časno, pošteno, na sportski način. To mi je jedan od najvećih uspjeha u životu, jedno od mojih najvećih zadovoljstava, kruna mog rada u sportu, kruna uspjeha tadašnje veoma darovite ekipe. I danas vidim pred očima visoko uzdignuti pehar „Zadrugara” u rukama tadašnjeg kapitena Jedinstva Boška Popovića. Taj uspjeh i ta radost se ne može ponoviti.

          Tako je govorio Dragoljub Božić, čovjek u čijim je žilama tekla fudbalska krv.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>