Home » Aktuelnosti » Zadruga po mjeri seljaka

Zadruga po mjeri seljaka

Zadrugarstvo, tradicija, sadašnjost i budućnost

Brodac

  • Poljoprivredno zadrugarstvo u Semberiji utemeljeno je daleke 1906. godine i u svojoj stogodišnjoj istoriji imalo je velike uspone i padove, doživjelo je brojne reorganizacije, organizacione promjene svih vrsta…
  • Danas je očigledna velika šarolikost u semberskom poljoprivrednom zadrugarstvu, a u posljednje vrijeme uočljiva je pojava osnivanja novih zadruga u mnogim selima ovog kraja tako da već postoje mjesta u kojima djeluju po dvije poljoprivredne zadruge
  • Strategija razvoja opštine Bijeljina do 2015. godine računa na poljoprivredne zadruge kao  “osnovne nosioce poljoprivredne proizvodnje”

 

Hroničari su zapisali da je sembersko selo Brodac dobilo prvu zadrugu, zvala se “Srpska zemljoradnička kreditna zadruga sa neograničenim jemstvom”, daleke 1906. godine, a njen utemeljitelj bio je seoski sveštenik Mihajlo Jovanović. Samo dvije godine ranije u Tolisi kod Orašja osnovana je prva zemljoradnička zadruga u Bosni i Hercegovini. Samo godinu dana poslije Broca selo Dvorovi je dobilo “Srpsku seljačku zadrugu za zajmove i štednju”, a za Balatun se ne zna tačno ni u Muzeju Semberije da li je zadrugu   dobio 1906. ili 1907. godine. I tako redom, jedno po jedno sembersko selo je osnivalo zemljoradničke zadruge, koje su bile izraz potreba prezaduženog i ekonomski iscrpljenog sela. Jačanje zadruga zaustavio je Prvi svjetski rat, ali većina njih je nastavila rad poslije 1918. godine i radile su sve do 1941. godine. Po završetku Drugog svjetskog rada dolazi do brzog razvoja zadrugarstva. Selo Gornje Crnjelovo već 1945. godine imalo je zemljoradničku zadrugu sa 402 člana, a ubrzo je naletio i talas osnivanja seljačkih radnih zadruga. Uz sve svoje mane, zadruge toga vremena su imale značajan uticaj na razvoj poljoprivredne proizvodnje. One su dovele prve poljoprivredne tehničare i agronome u sela, nabavile su prve traktore, kombajne i drugu poljoprivrednu mehanizaciju, prve su uvele sjetvu visokoprinosnih italijanskih sorti pšenice i američke hibride kukuruza, zaslužne su za širenje upotrebe mineralnih đubriva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja…

Semberija, tipično poljoprivredni kraj, s pravom se ponosi  istorijom svoga zadrugarstva. Ovdašnji seljak je decenijama dijelio zlo i dobro sa svojom zadrugom. Ali, smjenjivale su se reorganizacije, integracije, likvidacije i druge promjene oblika organizovanja zadružnog sektora. Malo ih je koji su to sve preživjeli.

Novo vrijeme, nove zadruge

Današnje poljoprivredno zadrugarstvo ne može, i ne misli, živjeti na tradiciji. Ono se, u granicama svojih mogućnosti, prilagođava vremenu u kome živimo. Najveća zadružna organizacija u bijeljinskoj opštini je Poslovni zadružni savez “Agrosemberija” sa sjedištem u Bijeljini, u koji je udruženo 12 zadruga. Sama činjenica da   ova zadružna asocijacija živi (i preživljava) i radi punih 35 godina dovoljno govori o njoj. Jer, mnogi su u tom vremenskom periodu nestali sa zadružne scene i nema ih više među živima.

Pored “Agrosemberije” u bijeljinskoj opštini su: Poljoprivredna zadruga u Kojčinocu, “Agrar” i “Zečkanović” u Janji, Poljoprivredna zadruga Bijeljina, jedna od najstarijih u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, “Balatunka” u Balatunu, “Lovac” u Modranu, “Agrotim” u Bijeljini…

- Posljednjih nekoliko mjeseci osnovano je nekoliko novih poljoprivrednih zadruga, a neke su u fazi osnivanja – kaže mr Milan Savić, šef Odsjeka za poljoprivredu u Odjeljenju za privredu i poljoprivredu  Administrativne službe opštine Bijeljina. – U još nekim selima, Dragaljevcu, Crnjelovu, Suvom Polju, poljoprivrednici se interesuju za osnivanje novih zadruga. Neke od njih imaju za cilj da se oslone na lokalne prerađivačke kapacitete. Tu prije svega mislim na Dragaljevac i Mljekaru “Dule”. Stare zadruge imaju probleme vezane za zadružnu imovinu. One imaju mali broj zadrugara i sada se postavlja pitanje da li je racionalnije povećavati broj zadrugara u postojećim zadrugama ili osnivati  nove. Svakako treba naglasiti da u bijeljinskoj opštini danas nemamo nijednu specijalizovanu zadrugu. Očekujemo da će se u vremenu koje dolazi osnivati zadruge u koje će se udruživati povrtari, mljekadžije, voćari, pčelari i dr.

Na području opštine Bijeljina postoji nekoliko udruženja koja okupljaju stočare, pčelare, voćare, povrtare, a tu je i udruženje poljoprivrednika. To su udruženja građana i ona nisu privredni subjekti pa se ne bave poslovnim aktivnostima. Neka od njih, kao na primjer Udruženje voćara “Zlatni rod” iz Čađavice, su se afirmisala i dosta pomažu svojim članovima. Udruženje voćara je toliko kadrovski i tehnički ojačalo da ima razloga da se počne razmišljati o osnivanju specijalizovane zadruge na inicijativu ovog udurženja. Sigurno je da u današnjim uslovima organizovanja poljoprivrednika ima dovoljno mjesta i za zadruge i za udruženja. Ukoliko budu radili sinhronizovano, sigurno je da i jedni i drugi imaju svoje mjesto i ulogu i mogu biti od velike koristi poljoprivrednim proizvođačima, koji su ih  osnovali. Poljoprivredna domaćinstva u bijeljinskoj opštinim su usitnjena tako da im se zadrugarstvo  nameće kao nužnost. Jer, ovako usitnjeni nemaju šanse u oštroj tržišnoj utakmici, kakva je današnja. Iskustva iz mnogih razvijenih zemalja govore da i tamo gdje su poljoprivredna domaćinstva daleko krupnija od naših,  zadrugarstvo kontinuirano napreduje i postaje sve značajniji faktor ukupne privrede. U Semberiji danas ima osam hiljada registrovanih poljoprivrednih proizvođača. Usitnjeni i razjedinjeni ne predstavljaju nikakav faktor na tržištu.  A kakva bi to snaga bila da se organizuje u zadruge i istupa na tržištu kao cjelina.

Na novim principima

Poljoprivredno zadrugarstvo u Semberiji ima tradiciju s kojom se može ponositi. Ali, od prošlosti se ne živi. Ona može da bude samo podloga za sjajnu budućnost.

Da li poljoprivredno zadrugarstvo u Semberiji može računati na takvu budućnost?

To je pitanje na koje je veoma teško dati odgovor. Danas se u Semberiji pojavljuje čitav niz prerađivačkih kapaciteta. Svi oni direktno uspostavljaju poslovne odnose sa poljoprivrednim proizvođačima. Koliko je to dobra praksa? Mnogi misle da nije, jer se radi o velikom broju sitnih poljoprivrednika pa nije racionalno da bilo koja fabrika posluje sa toliko sitnih proizvođača sirovina. Ako bi se zadruge smišljeno ubacile u taj prazan prostor između poljoprivrednih proizvođača  i prerađivačkih kapaciteta imale bi  posla. Po još da postanu istinski organizatori proizvodnje.

U Strategiji razvoja opštine Bijeljina do 2015. godine u strateškim ciljevima naglašava se “podrška zadrugama kao osnovnim nosiocima poljoprivredne proizvodnje”. Sama činjenica da su u jednom takvom dokumentu nazvane “osnovnim nosiocima poljoprivredne proizvodnje” dovoljno ilustruje koliko se na njih računa i koji im se značaj pridaje.

Uostalom, u istom opštinskom razvojnom dokumentu  se naglašava:

- Zadruge su značajan činilac poljoprivredne proizvodnje. Podrška ovom obliku udruživanja zasnivaće se na novim principima, koji podrazumijevaju konkrtne projekte i nove principe organizovanja prema modelima razvijenih evropskih zemalja.

Opšti utisak je da poljoprivredne zadruge u opštini Bijeljina imaju svoje mjesto, ulogu i perspektivu.  Od njih se puno očekuje. Da li će se ta očekivanja ispuniti, i kojom brzinom, zavisiće u velikoj mjeri i od samih poljoprivrednih proizvođača – zadrugara.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>