Home » Lov » Hranilišta za divlje papkare

Hranilišta za divlje papkare

Lovno-uzgojni objekti

Što više hranilišta

Divlji papkari uglavnom žive u krdima. Takav način života određuje i princip prihranjivanja. Ne treba na jednom mjestu postaviti samo jedno hranilište i ništa više, jer jači primjerci (po hijerarhiji ili fizički) hrane se na hranilištu, dok slabiji primjerci za to vrijeme čine okolo štetu ljušteći koru sa stabala, grizući mlade izdanke i sl. Zbog toga treba na jednom mjestu postaviti više hranilišta ili improvizovati oko jednog većeg manja hranilišta. U vezi sa tim treba posvetiti pažnju i mladuncima koji od odrasle divljači ne mogu doći do hrane u hranilištu. Za njih treba hranilišta tako ograditi da se oni mogu provući kroz ogradu, a odrasla divljač ne može.

Za postavljanje hranilišta treba izabrati osunčana mjesta, gdje snijeg nije nikad dubok, na ocjeditom zemljištu i u blizini vode. Treba voditi računa i o tome da divljač može pokrivajući se doći do hranilišta, odnosno da su hranilišta u blizini zaklona.

Velika hranilišta za divlje preživare koji žive u krdima se prave u obliku štaglja za sijeno sa jaslama i koritima ispod njih. U korita pada trina, a u njih se stavlja zrnasta i sočna hrana. Dimenzije hranilišta zavise od potrebne količine hrane i od broja divljači koja na njih dolazi.

Stog-hranilišta odgovaraju svim preživarima, svugdje se mogu postaviti, najprirodnija su i divljač ih se ne plaši. U njima može biti ujedno najprirodnije uskladištena sva količina sijena potrebna za cijeli period prihranjivanja. Stog-hranilišta se prave postavljanjem sijena na postolje koje se pokriva granjem, a učvršćuje žicom i kamenjem. Slično se može pokriti i polietilenskom folijom. Visina na koju se postavlja sijeno zavisi od visine snijega, a kreće se od 0,4 do 0,7 m od zemlje.

Hranilište u vidu jasala s koritancem pravi se od žioka, pokriva se snopićima priručnog materijala (slame kukuruzovine, trske, granja, paprati), koji se vežu žicom za krovnu konstrukciju. Snopiće slame i sl. dobro je prije stavljanja umočiti u blato jer to povećava nepropustljivost krova. Ispod jasala je koritance od dasaka (okoraka) u koje pada trina, tako da je divljač ne kupi uprljanu sa zemlje. U koritance se stavlja razna zrnasta i sočna hrana, a može i druga hrana kao silaža, mekinje, uljne pogače i slično. Takvo hranilište je pričvršćeno na ukopane kolce i može se prenositi. Prenošenje je korisno, jer dužim zadržavanjem na jednom mjestu divljač ugazi i zagađuje zemljište, a postoji i mogućnost prenošenja bolesti i parazita. Dimenzije hranilišta zavise od vrste divljači kojoj je hranilište namjenjeno, visini i trajanju snijega i količine hrane koja treba da stane u njega. Takvo hranilište se inače može praviti za sve vrste preživara, a postavlja se uz prometne šumske puteve kako bi češće popunjavanje bilo olakšano.

Automatska hranilišta služe isključivo za zrnastu i briketiranu hranu. Napravljena su tako da hrana iz napunjenog hranilišta pritiče onako kako je divljač jede. Pravi se od dasaka, plastike ili pleha, a vješa se na stablo na visinu koja zavisi od visine snijega.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>