Home » Aktuelnosti » Hljeb naš…

Hljeb naš…

Sa povodom

Koliko novca za ratare?

Polja pod pšenicom su uveliko zažutila, klasovi se povijaju, kombajni samo što nisu ušli u polja koja obećavaju bogat rod. Ječam je uglavnom požnjeven i sklonjen u magacine i ambare, a žetva uljane repice se privodi kraju. I ječam i uljana repica su ove godine dali dobre prinose, ali, ipak, žetva pšenice je našto drugo. Ona se dočekuje sa posebnim zadovoljstvom i predstavlja neizmjernu radost svakog poljoprivrednika. Jer, od pamtivijeka je najpreče bilo obezbijediti hljeb. Istina, vremena su se promijenila i pšenica nije više ono što je nekada bila. Mnoge profitabilnije poljoprivredne kulture su je u značajnoj mjeri potisnule, ali mnogi poljoprivredni stručnjaci i ekonomski analitičari tvrde da je to strateška greška. Osnovno hljebno žito se uvozi i na taj način se pogoršava trgovački i platni bilans Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Za kratko vrijeme u Bijeljini, Banja Luci i Aleksandrovcu održane su tradicionalne manifestacije „Dani polja strnih žita“ na kojima su stručnjaci i poljoprivrednici pogledali stanje i procjenjivali ovogodišnji rod pšenice, tritikalea, ječma…
Republike Srspka je daleko od toga da proizvede dovoljno pšenice za sopstvene potrebe. Od ukupno oko 50.000 hekata pod pšenicom ove godine 12.456 hektara je zasijano u Semberiji, dakle, otprilike četvrtina površina pod osnovnim hljebnim žitom. U ovom žitorodnom kraju pod ječmom je bilo 2.620, pod tritikaleom 560, uljanom repicom 290 i 40-tak hektara pod zobi. Iz godine u godinu površine pod pšenicom se smanjuju, a površine pod ječamom i tritikaleom imaju tendenciju rasta.

Prošlogodišnje visoke cijene pšenice na svjetskom tržištu kao da su trgle i ratare u Republici Srpskoj. Po svemu sudeći ovo će biti povoljna godina za pšenicu. No, na značajnim površinama sjetva je zakasnila, a bilo je i površina koje su zahvaćene bolestima pa će na takvim površinama prinosi biti umanjeni.

Glavna tema razgovora u Semberiji, ali i drugim krajevima Republike Srpske, je otkupna cijena pšenice. Poljoprivrednici se pitaju kakav će finansijski rezultat ostvariti ove godine u proizvodnji pšenice, a mlinari se opet brinu za kvalitet i kalkulišu kolike će biti cijene domaće, a kolike uvozne pšenice.

Poljoprivrednici u Republici Srpskoj, pa i oni u Semberiji koji postižu najbolje prinose, teško mogu da budu konkurentni sa poljoprivrednicima u zemljama okruženja i Mađarskoj. Nije u pitanju neznanje niti slabiji agro-klimatski uslovi, nego uslovi privređivanja. Ratari Republike Srpske sve reprodukcione materijale obezbjeđuju uvozom, sjemena, mineralna đubriva, naftne derivate, sredstav za zaštitu. Ta činjenica u velikoj mjeri diktira cijenu koštanja pšenice. I tu su ovdašnji poljoprivrednici u startu hendikepirani. Novčani podsticaji u najvećoj mjeri zavise od visine budžetkih sredstava i to opet ne ide na ruku poljoprivrednika. U takvoj situaciji, kada se u selu mjeri svaki pfening ulaganja, poljoprivrednici ne mogu da primijene kompletnu agrotehniku i to se svakako odražava na prinose. Naravno, negativno. Da bi ih proizvodnja manje koštala, oni preskoče neku operaciju u tehnologiji proizvodnje i posljedica toga je ili niži prinos ili slabiji kvalitet. Da su ove godine cijene hemijskih sredstava za zaštitu bilja bile koliko – toliko niže, proizvođači pšenice bi sa zadovoljstvom tretirali svoje usjeve protiv fuzarijuma i štete ne bi bile kakve će biti.
Niži prinosi i slabiji kvalitet najdirektnije utiču na finansijski rezultat, dakle, smanjuju profitabilnost.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Poljoprivredni institut Republike Srpske iz Banja Luke najavili su izradu strategije proizvodnje pšenice. Cilj je jasan – stvoriti uslove da se u Republici Srpskoj povećaju površine pod pšenicom, da se povećaju prinosi i obezbijedi odgovarajući kvalitet. Najistaknutiji poljoprivredni stručnjaci Republike Srpske smjelo tvrde da postoje prirodni uslovi za proizvodnju pšenice na ovim prostorima. Povećanjem proizvodnje pšenice na našim poljima smanjio bi se uvoz, jeli bismo hljeb sa naših polja i time najdirektnije pospješivali privredni razvoj Republike Srpske. I, imali bismo bolji trgovinski bilans jer bismo kupovinom manjih količina pšenice u inostranstvu smanjili obaveze prema dobavljačima iz drugih država i sredstva bi ostajala u našim finansijskim tokovima.

Očigledno je da povećanje proizvodnje pšenice predstavlja pitanje koje ima posebnu dimenziju pa treba vjerovati da će mu se pokloniti pažnja koju zaslužuje.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>