Home » Pčelarstvo » Ratarske svijeće manastira Tronoša

Ratarske svijeće manastira Tronoša

Piše Tihomir Nestorović, Glas Srpske

Marko Jović

Poznati semberski pčelar Marko Jović (predsjednik Udruženja pčelara iz Lopara – primjedba urednika) poranio je na Veliku srijedu da zarana stigne u Manastir Tronošu, u kojoj je nekada mali Vuk Stefanović Karadžić učio da čita i piše.

Sa sobom je ponio sedam kilograma najfinijeg voska. To je bio njegov doprinos izlijevanju čuvenih vaskršnjih tronoških ratarskih svijeća, zaštitnica Jadra, Rađevine i Zajače, ali i svekolikog pravoslavnog srpskog naroda.

Dočekali su ga arhimandrit manastira Tronoša otac Nikolaj i poljoprivrednici koji su već počeli da tope vosak za svijeće.

Ratari Vukovog kraja svake godine liju dvije velike svijeće duge blizu dva metra, a teške po 50 kilograma.

Posao počinje poslije molitve na Veliku srijedu, završava se na Veliki četvrtak, poslije čega se svijeće unose u crkvu i postavljaju ispred ikonostasa.  Pale se prvi put na Veliki četvrtak, a potom tokom cijele iduće godine o bogosluženju i u vrijeme velikih pravoslavnih praznika.

Cio Vukov zavičaj je i sada za priču i istoriju, a jedna od njih mogla bi da bude i ova o ratarskim zaštitničkim svijećama.

- Pretpostavlja se da je lijevanje svijeća počelo veoma davno, kada je pretke današnjih domaćina natjerala neka pregolema muka da to počnu raditi. Možda rat, glad, bolest ili neka velika nesreća. Domaćini vosak počinju da prikupljaju poslije Božića i poklanjaju ga manastiru – kaže arhimandrit Nikolaj i dodaje da je posao zahtjevan i odgovoran, jer traje skoro dva dana, a uz to i svijeće moraju da budu istih dimenzija, oblika i boje.

Svijeće za Ginisa

Vosak za svijeće prikupljaju seljaci Vukovog kraja, a Marko Jović, domaćin i vjernik već dvije godine daruje vosak.

- Obišao sam skoro sve srpske manastire, a kada sam čuo za ove velike svijeće koje štite poljoprivrednike od bolesti, požara, razaranja i drugih stradanja, odlučio sam da im se i ja priključim – kaže Jović.

Na Veliki četvrtak kreće povorka iz Zajače ka Tronoši. U njoj i staro i mlado što može da hoda. Tačno u 16 časova svijeće stižu pred kapelu posvećenu svetom Pantelejmonu iznad čuvenog izvora devet Jugovića. Na to mjesto donose se i svijeće livene u manastiru. Poslije kraćih molitvi obje svijeće nose se do manastirskih dveri gdje ih dočekuje monaštvo manastira Tronoša i arhimandrit Nikolaj.

- Svijeće se na tom mjestu blagoslove, ukucamo na njih male ikone, obnosimo ih oko crkve i unosimo u nju, poslije čega počinje bogosluženje – objašnjava otac Nikolaj.

Sve ovo prati velika masa ljudi iz Vukovog kraja, ali i vjernika iz mnogih mjesta Srbije i Republike Srpske.

Svečanost sve vrijeme prati zvonjava starih manastirskih zvona, a onda počinje bdenije kada po jedan momak iz Jadra i Rađevine pale svoje svijeće.

- Ovo je rijedak običaj u pravoslavnom svijetu, kod Srba posebno, a pravilo je da se u lijevanje nove svijeće ubace i ostaci prošlogodišnje koji nisu izgorjeli, pa se tako u novoj svijeći nalaze čestice svih vaskršnjih tronoških svijeća od kada se one prave – rekao je otac Nikolaj.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>