Home » Aktuelnosti » Integralni ruralni razvoj

Integralni ruralni razvoj

Piše: Petar Ilić

Seoski turizam

U jednoj od svojih rezolucija Evropski parlament je zapisao “nema ruralnog razvoja bez prisustva poljoprivrede u izvijesnom smislu”, ali i da “razvoj ruralnih zajednica ne može biti povjeren samo poljoprivredi”. Naše je opredjeljenje da slijedimo evropski put i  evropske principe pa bismo, svakako, trebali da uvažavamo opredjeljenja onih koji su u razvoju poljoprivrede i sela otišli daleko ispred nas. Istina, to se ne smije činiti slijepo nego se moraju uvažavati specifičnosti i dostignuti novo razvoja. Jer, ono što je u nekoj razvijenoj zemlji Evropska unije godinama životna svakodnevnica kod nas je još daleka perspektiva.

Republiku Srpsku karakteriše visok procenat stanovništva koje živi na selu i  od poljoprivrede.  Ono stvara, zajedno sa lovom, šumarstvom  ribarstvom, 12 odsto bruto domaćeg proizvoda, indsustrija  ima učešće od 9 procenata. Međutim, u Sloveniji, poljoprivreda u strukturi bruto domaćeg proizvoda učestvuje sa samo 2, a u Njemačkoj sa 1 odsto. Istovremeno precenat učešća industrije u Sloveniji je 19, a u Njemačkoj 21 odsto. Ovi podaci su uporedivi sa onima iz Republike Srpske jer su obuhvaćeni lov, šumarstvo i ribarstvo.

U ovim procentima kriju se i razlozi skromnijeg izdvajanja budžetskih sredstava za podsticaje u poljoprivredi. Jednostavno, u razvijenim zemljama ima ko da stvori sredstva za poljoprivredu, a kod nas to nije slučaj.

Naša sela se prazne. U seoskim školama je sve manje đaka prvaka, a u selima je sve više neženja. Međutim, još uvijek je procenat seoskog stanovništva kod nas nekoliko puta veći nego u većini evropskih zemalja. To je slučaj i sa zemljama u okruženju.

Zato se agroekonomisti sve više zalažu za model integralnog ruralnog razvoja. Seoska područja postaju sve više privlačna za različite vrste biznisa, naročito za one koji nisu konkurentni u prenaseljenim urbanim centrima. Na selo se više ne gleda sa rezignacijom. Jer, seoskom stanovništvu, posebno mladom  i školovanom, pruža se šansa da se pored poljoprivredne proizvodnje bavi i drugim djelatnostima, koje imaju perspektivu u ruralnom ambijentu. U Sloveniji, Austriji i drugim razvijenim zemljama još prije dvije-tri decenije planski se išlo na dislokaciju brojnih prerađivačkih kapaciteta u sela. Posebno se vodilo računa da to budu kapaciteti koji će zaposliti što više ženske radne snage. Na taj način obezbjeđivano je prisustvo djevojaka u selima i mladići su mogli da zasnivaju porodice pa u školama  nije prestajala graja.

Između riječi poljoprivreda i selo ubuduće najvjerovatnije neće moći da se stavlja znak jednakosti. Seosko preduzetništvo ima budućnost i na selu će se sve više živjeti od raznih drugih privrednih djelatnosti, ali  od poljoprivrede, svakako.

U nekim dijelovima Republike Srpske povučeni su prvi koraci. U semberskom selu Crnjelovu godinama uspješno rade dvije firme za koje se ne bi moglo reći da su mala preduzeća – fabrika stočne hrane i fabrika veterinarskih lijekova. U Vršanima, takođe u Semberiji, stasala je industrija mesa, a u Zabrđu kod Ugljevika firma za pčelarsku opremu, reprodukcione materijale i lijekove. U selu Kojčinovcu uspješno radi firma, i to kakva, u kojoj se proizvode auto dijelovi… Više malih mljekara u Republici Srpskoj locirano je u ruralnim sredinama. Međutim, sve je to nedovoljno za istinsku revitalizaciju sela. Da bi se taj proces deagrarizacije sela ubrzao potrebni su mladi školovani ljudi sa preduzetničkim duhom. A njih, ipak, nema u dovoljnoj mjeri.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>