Početna » Pčelarstvo » Pčelarstvo za početnike (1)

0

U proteklih godinu i po koliko ovaj sajt postoji smo dobili niz mailova i pitanja. Nekoliko čitalaca je postavilo pitanje slične tematike koje se svodi na to da čitalac vidi da pratimo pčelarstvo, on je čuo nešto o tome, volio bi da se bavi, ne zna kako, tekstovi koji postoje su previše komplikovani, ne zna šta mu treba ni koliko košta, da li bi na jednom mjestu mogao pročitati nešto namjenjeno totalnom početniku. Za sve njih objavljujemo naš mali bukvar pčelarstva, kako početi, priručnik pčelarstvo za neupućene, kako postati pčelar početnik ili sve što ste htjeli da znate o pčelarstvu, a niste imali koga da pitate.

I vi možete ovako

Zašto pčelarstvo? Druženje sa pčelama je u prirodi i na otvorenom prostoru. Korišćenjem pčelinjih proizvoda čovjek je dugovječniji, zdraviji i vitalniji. Pčele su veliki čistunci i prostor oko pčelinjaka je u krugu od 8 metara savršeno čist, a mikroba nema u krugu od 16 metara. Pčelarstvo osim hobija može biti dopunsko, a na višem nivou i osnovno zanimanje od kog se može solidno zaraditi.

Ko se može baviti pčelarstvom? Da bi neko postao teniski šampion 7 godina je krajnje vrijeme da se počne baviti tim sportom. Pčelarstvom se može početi baviti i sa 70 bez obzira na pol. Jedino ograničenje je to što pčele znaju da ubodu i na svakog čovjeka ne ostavlja iste posljedice. Istina je da pčele neće napasti bez razloga i da od ophođenja prema njima zavisi koliko će se uboda zaraditi, ali nema pčelara koji nikad nije uboden bez obzira na svu zaštitnu opremu koju posjeduje. Postoji izvjestan broj ljudi koji su alergični na pčelinji ubod (nedavno smo pisali na tu temu) i zato svako ko želi da se bavi pčelarstvom treba provjeriti da li je otporan.

Kako početi? Idealno bi bilo upoznati se sa nekim iskusnijim pčelarom iz okoline i posjetiti njegov pčelinjak, pomoći mu u radu, upoznati se sa pčelama i opremom, kao i njegovim iskustvima i konkretnim problemima. Koliko god da traje pripravnički staž pravi početak će biti težak. Stari novosadski pčelar Stanko Panian je rekao „Ko pčelari 15 godina dobar je početnik“.

Gdje postaviti pčelinjak? Prvo da kažemo gdje ne postavljati. Pri lociranju pčelinjaka treba zadovoljiti prirodne i društvene norme. Pod prirodnim normama podrazumjevamo da pčelinjak se ne smije postavljati blizu zapaljivih materija, štala, svinjaca, đubrišta i smetljišta, kao i blizu saobraćajnica. Ne postavljati košnice na prometnom mjestu na placu nego se potruditi da se obezbjedi mir kako pčelama tako i od pčela.

Pod društvenim normama podrazumjevamo zakonske regulative, ukoliko planirate pčelinjak u naseljenom mjestu u Srbiji to izgleda ovako , svaka lokalna zajednica u svim zemljama regiona ima svoje specifičnosti koje treba ispitati, ali u svakom slučaju savjet je da budete u dobrim odnosima sa komšilukom i da ne rizikujete susrete sa inspekcijom.

Pčelinjak se postavlja u neku zavjetrinu da bi bio zaštićen od vjetrova i jačih vazdušnih strujanja, ali da se u toku ljeta nalazi u šarenoj hladovini (nikako debeli hlad). Otvori na košnicama iz kojih one izlijeću u prirodu (leta) treba okrenuti u rasponu jugoistok-jugozapad. Zemljište na kom su košnice treba biti ocjedito čime se spriječava truljenje košnica, plijesan saća i bolest nozemoza. Idealno bi bilo ako bi se u blizini pčelinjaka nalazila neka rječica ili potok, a ukoliko je to nemoguće ostvariti potrebno je obezbjediti pojila sa pijaćom vodom.

Posljednji (ili prvi) uslov je da se pčelama obezbjedi dovoljna količina hrane (paše). Zato su pčelinjaci često u voćnjacima ili blizu njih (u razvijenim zemljama svijeta voćari plaćaju pčelarima da su košnice blizu voćnjaka jer pčele oprašuju voćke i povećavaju rod, kod nas pojedini voćari truju pčele, ali nećemo o tim negativnim primjerima), u šumama ili livadama. Najpoznatije medonosne biljke su bagrem, lipa, kadulja, kesten, vrijesak, uljana repica, facelija, suncokret, evodija, dren, vrba, lijeska, oskoruša, maslačak… Koliko god neka biljka bila medonosna idealno je da pčele imaju raznovrsnu pašu. Zato se mnogi pčelari dovijaju na različite načine, jedni uzgajaju medonosno bilje, drugi su nomadi i odvode pčele u specijalnim prikolicama na mjesta koja su poznata po dobroj paši.

O broju i vrstama košnica, rojevima i još po nečemu ovdje.

Ostavite komentar