Home » Pčelarstvo » Pčelarstvo za početnike (2)

Pčelarstvo za početnike (2)

Košnice

U prošlom dijelu našeg online pčelarskog priručnika smo pomenuli košnice i gdje ih postaviti. Idealno bi bilo da pomenuta padina bude blaga i nagnuta od sjevera ka jugu i da se na mjestu na kom su košnice snijeg duže zadržava pošto je bijeli pokrivač idealan za čuvanje temperature u košnici tokom najhladnijih mjeseci.

Košnice se postavljaju na postolja visine od preko 20 cm. Razmak među košnicama treba biti pola metra, a ukoliko želimo više reda razmak između redova je minimalno pet metara.

Koliko košnica je dobro za početnika? Svaka škola se plaća, a najbolje se uči na sopstvenim greškama tako da se ne treba zalijetati i gubitak će se lakše preživjeti ako je manji. Ipak, ne treba pretjerivati pa pčelariti sa jednom košnicom jer osim varijabilnih troškova koji rastu sa brojem košnica postoje i oni fiksni koji se ne mjenjaju sa brojem košnica tako da nije rentabilno imati samo jednu nego mi preporučujemo da taj broj bude između tri i pet, a zatim u zavisnosti od vremena, uspjeha i ambicija taj broj postepeno povećavati. Računa se da su pčelari do 20 košnica hobisti, oni koji imaju preko 50 profesionalci, a preko 100 košnica u normalnim uslovima može izdržavati četveročlanu porodicu.

Koju vrstu košnice izabrati? Ukoliko bi u pomoć pozvali nekog iskusnog pčelara on bi sigurno preporučio svoju jer da misli da postoji bolja i on bi je koristio. Postoji mnogo vrsta košnica, a predsjednik SPOS-a dr Rodoljub Živadinović kaže da je najbolja ona koja je napravljena od knjiga, tj. od znanja i ukoliko ovladate vještinom pčelarenja svaka košnica će biti dobra. Ipak za početak bi bilo mudrije izabrati košnicu standardnih dimenzija jednog od poznatih tipova koja se može nadograđivati. Najgurblja podjela košnica je na one sa pokretnim i nepokretnim saćem, a najpoznatiji tipovi košnica su LR (, DB, AŽ, Fararova, pološka, pletara, a poznati srpski pčelar Vojo Brstina je patentirao svoju – Rodna voja košnicu, a za početak nije bitno po kom principu rade ostale „savladajte“ jednu. Svaka od njih ima prednosti i mana, neke su mobilnije, neke su teže (o tome bi trebalo da vode računa stariji i krhkiji pčelari), a uvijek treba imati na umu i finansijski momenat. Kao i u svemu, polovne košnice su jeftinije od novih, ali to sa sobom nosi i određene rizike, pa ko je spreman da reskira uštediće koju marku, dinar, kunu, a najvjerovatnije evro, a možda će ga i ta „jeftinija“ košnica koštati više. Jedino pravilo je da sve košnice u pčelinjaku budu istog tipa. Ukoliko u sebi imate majstorskog duha i želite sami da napravite košnicu one se prave od lipove, jeline ili topoline daske, obavezno sa standardizovanim dimenzijama.

A kako popuniti košnicu? Možete nabaviti pčelinje društvo sa košnicama, vještačke ili paketne rojeve. Ukoliko nemate nikog ko će vam pokloniti roj (za većinu pčelara je to dokaz solidarnosti, a kod sujevjernih i dobar znak za buduću godinu), kupite ga od nekog poznatog proizvođača rojeva. Rojevi se kupuju na početku glavne paše, u mjesecu aprilu ili do sredine maja pa bi to mogao biti odgovor na pitanje u koje doba godine započeti sa pčelarenjem. U tom slučaju će iste godine kupljeni roj moći da se podigne na veličinu društva i od njega se može iste godine izvrcati velika količina meda. Sve ostalo je manje isplativo.

U posljednjem dijelu pročitajte o pčelarskoj opremi, neophodnim troškovima i još nekim detaljima koji bi vam mogli biti interesantni.

Facebook Komentari

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>