Home » Razno » Prijatelj sela

Prijatelj sela

U spomen

Tomislav Perić

U godini koju smo ispratili ostali smo bez još jednog velikog prijatelja sela. Umro je Tomislav Perić – novinar, književnik, prosvjetni radnik, prijatelj sela i seljaka, golman, čovjek sa sela… Na selu se rodio, na selu odrastao, na selu umro. A bio je intelekturalac, profesor srpskog jezika i  književnosti. Kada je to mogao, nije se dokopao asfalta. Sagradio je kuću u svom rodnom selu Pučilama kod Bijeljine i tu trajao, trajao…

Bio je profesor, ali u njegovim žilama je tekla novinarska krv. Pisao je o običnim ljudima sa sela, toplo, ljudski, iz srca, baš kako oni zaslužuju. Bio je istinski analitičar seoskih duša. U svojim tekstovima znao je da ukaže i na neke ružne stvari, kojih nisu imuni ni ljudi sa sela. Ali, kada je to činio, bio je dobronamjeran, istinit, ljudski, savjetodavan i sa pedagoškim pristupom.

Objavio je tri knjige od kojih je jedna monografija rodnog sela Pučile. Iz zbirke “Lica iz mog sjećanja” objavljujemo”sličicu iz života” pod naslovom “Automobil kao porodilište”. Miladin iz ove priče je niko drugi nego autor Tomislav Perić.

***************

AUTOMOBIL  KAO PORODILIŠTE

Imati automobil sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka bile je ne samo rijetkost, već i pravo čudo. A, eto, Miladin ga je kao tadašnji učitelj kupio. Osim opštinskog i automoblila Komiteta, samo još jedan auto postojao je u Loparama. Tobutski učo Miladin bio je četvrti vlasnik automobile na ovom području.

Bez “pravog puta”, izlokvanim makadamskim drumom teško su se kretala vozila. Samos u kamioni i traktori dovozili robu u seosku prodavnicu. I Miladin je svojim novim “moskvičem 408” uspijevao da premosti sve prepreke od Tobuta do Vukosavaca, odakle se bez problema  moglo u “ostali svijet”.

Osim rada u učionici, učo je u svako doba dana i noći, bez pogovora, vozio bolesnike ljekaru u Lopare. Zbog toga su ljudi još više voljeli i cijenili. Godinama je to radio, ali mu je jedan događaj ostao zauvijek urezan u sjećanje.

Proljeće tek dojahalo na tobutske brežuljke, oživjela šuma, potoci i voćnjaci, a ptice pjevaju, pa je prava milina. Jedne noći, baš u gluvo doba, zalupa neko na Miladinov prozor. On tek legao nakon napornog učenja za prestojeći ispit na fakultetu,  brzo skoči i otvori prozor. U noći prepozna Nenada, mladića iz sela, koji čudnovatim glasom zamoli Miladina, da mu odveze suprugu u loparsko porodilište. Dok se Miladin spremao, pristigle su i Nenadova supruga i majka.

Džombastim makadamom poskakivao je “moskvič”, a trudnica sa svekrvom nešto je šaputala. Na polovini puta, odmah iza raskrsnice za Muzej u Vukosavcima, žene povikaše da Miladin zaustavi auto. I ne sluteći šta se u autu zbiva, kod “krive bandere” – telefonskog stuba na krivini, začu se dječiji plač. Nova majka sa svekrvom i tek rođenom bebom iziđoše iz auta. Miladin se tek sada uplaši. Brzo poželi djetetu sreću u životu, vrati ih u auto i, što je brže mogao, pojuri do porodilišta.

Sve se lijepo završilo. Rođena je živa i zdrava djevojčica. Nenad Miladina nagradi litrom rakije i košuljom, a ostade priča o rođenju bebe kod “krive bandere” u Vukosavcima.

Miladin je poslije nekoliko godina otišao iz Tobuta u Lopare, odatle u Bijeljinu i gotovo je zaboravio na ovaj lijepi događaj.

Dvadesetak godina kasnije u Miladinovoj kući zazvoni telefon. Sa druge strane žice nepoznat glas: “Ovdje Zorica, da li me se sjećate? Da se ne mučite, odmah ću Vam objasniti. Ja sam ona beba što je rođena kod “krive bandere”. Moj tata Nenad, pošto sam se ja udala, pravi gozbu, pa Vas, kao starog prijatelja, pozivamo da sa Vašom porodicom budete naši gosti. To je, svakako, i moja želja, jer da nije bilo Vas, ko zna da li bi danas bilo i mene” – završi Zorica.

Bio sam spriječen da odem u Tobut na gozbu, ali sam sa porodicom prvom prilikom – pošto se Zorica udala u sembersko selo Batković – sa zadovoljstvom posjetio njen novi dom.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>