Početna » Pčelarstvo, Razno » Vosak – melem za sva vremena

0

Drugi pišu: www.suprs.info

Poznat od davnina

Vosak - široka primjena

Pčelinji vosak se koristi u narodnoj medicini gotovo isto toliko koliko i med. Poznato je da se u staro doba, posebno kod starih Slovena, nije polazilo na put bez malo meda i voska. Vosak je od davnina poznat i po tome što dugo drži sitost. Govori se da su ljudi u ratovima preživljavali tako što su danima žvakali po parče voska. No, vosak se ipak ne tretira kao hrana, već pretežno kao lek i kozmetičko sredstvo. Vosak ima svestranu upotrebu u raznim industrijskim granama. On se smatra univerzalnom sirovinom, jer se može koristiti za oko 2.000 različitih namjena. U praksi se najčešće koristi za izradu voštanih satnih osnova (čime se ubrzava i usmjerava izgradnja pčelinjeg saća), zatim u proizvodnji svijeća, u industriji kablova, tkanina, kože, hartije, aviona, automobila, u hemijskoj, staklarskoj i optičkoj indsutriji, u vajarstvu i slikarstvu, za spravljanje masti za parket itd. U poljoprivredi se koristi za spravljanje kalem voska.

U narodnoj medicini on se korisiti za spravljanje ljekovitih masti, flastera, kremova, voštano-mliječnih bonbona, izradu kozmetičkih preparata. U traumatologiji se koristi poslije skidanja gipsa. Vosak se, zatim, koristi kod opekotina, sportskih povreda i u plastičnoj hirurgiji. On, inače, širi krvne sudove i podstiče cirkulaciju krvi.

Čist ili u kombinaciji sa ljekovitim biljem, od davnina se veoma uspješno koristi u narodnoj medicini. Upotrebljava se lokalno, a najčešće se stavlja na zglobove, kičmeni stub, krsta i sl.

Prepoznavanje prirodnog voska

Pri nabavci – kupovini voska, treba znati da, po kvalitetu, vosak može biti:

  • prvog kvaliteta, koji je bijele ili svjetložute boje, bez primjesa, prijatnog mirisa na med, dobijen iz saća sa okvira građevnjaka.
  • drugog kvaliteta, koji je žute do svjetlomrke boje, bez primjesa. On može biti malo neujednačen po boji, tamniji u donjem dijelu do 1/3 debljine.
  • trećeg kvaliteta, koji je sive, mrke ili tamnomrke neujednačene boje, sa tamnim slojem do 1/2 debljine formata. To je vosak dobijen prilikom prerade, oštećen vosak i presovan od voskovarine.

Smatra se da je vosak kvalitetniji ukoliko je svjetlije boje. Inače, prirodni vosak se poznaje po tome što pri zagrijevanju u vodi ispliva na površinu, dok se primjese talože na dno suda ili lebde u vodi. Zatim, prirodni vosak (pčelinji) pri gnječenju pod prstima postaje elastičan ali ne i klizav, ne razmazuje se i pri razvlačenju se ne kida, pri žvakanju se ne lijepi za zube, a pri struganju stvara spiralne listiće (šuške, trake), ujednačene i zrnaste strukture i odgovarajuće je svjetložute do mrkožute boje, bez primjesa sa strane. Pri udaru čekićem, prirodni vosak se rasprši, a pri hlađenju ima talasastu površinu i blago ispupčenje. Stavljen u vrelu peć, gori bez ostatka i odaje prijatan miris. Svako odstupanje od navedenih osobina ukazuje na falsifikovan vosak.

Ako je vosak miješan s parafinom, pri gnječenju je sjajan i pogodan za mazanje, a njegove dvije loptice se ne mogu prilijepiti. Ukoliko vosak ima stearina, gubi plastičnost, dok pri dodatku kalafonijuma postaje lepljiv za prste. O svemu ovome treba voditi računa pri nabavci – kupovini voska.

Do upotrebe – vosak se mora čuvati u prohladnim i suvim prostorijama.

Priprema voska za terapiju

Nezamjenjiv u kozmetici

Pri pripremi voska za terapiju, njegove ploče se prethodno isitne na komadiće, a zatim se tope u posudi sa dvostrukim dnom ili se stave u manju posudu, a ova onda u veću sa zagrijanom vodom. Ukoliko je vosak krt i posan, mora mu se dodati nešto voštanog ulja (na četiri kilograma voska jedan litar ulja), kako bi bio mekan, savitljiv, mastan na dodir, da dobro upija i drži toplotu, i da ne depilira kožu pri skidanju. Takođe se, pri pripremi za upotrebu, mora voditi računa da pritom u posudu sa voskom ne dospije ni kap vode, jer ona docnije može da opeče kožu.

Poslije upotrebe – skidanje voska sa oboljelog dijela, treba ga staviti u posudu gdje će se zagrijevati do 100 stepeni i postati tečan, u kom slučaju će iz njega ispariti kapi znoja ili vode, ako su do njega došli tokom upotrebe, a zatim ostaviti da se ohladi do ponovne upotrebe, do koje može doći čim se stvori skrama na površini, jer je to momenat kada je postignuta temperatura pri kojoj se primjenjuje u terapiji.

Prije stavljanja voska, mjesto na koje se stavlja treba pripremiti: dobro oprati i osušiti (ako treba i obrijati), a poslije skidanja obrisati upijanjem, nikako trljanjem. Debljina sloja pri stavljanju može biti od 0,5 do 1,5 cm, a vrijeme držanja oko 30 minuta.

Odmah po stavljanju voska na zglob, u prvih 10 minuta, temperatura – toplina je najveća (čak malo i pretoplo), dok je posljednjih 15 minuta prijatna, a zatim se vosak hladi i zateže, mada se toplina i dalje zadržava, ali niža nego ranije, dok zglob postaje pokretljiviji, i dozvoljava dalje potrebne vježbe, koje su sastavni dio terapije.

Ovaj tekst smo preuzeli iz publikacije „Pčelinja apoteka“ (izdavač „Moć prirode“ Beograd) odakle prenosimo i neke recepte:

ASTMA – Na svaki sat u toku dana, po 15 minuta, žvakati 1/2 kašičice medno-voštanih poklopaca.

VARENJE (poboljšanje varenja) – Žvakati voštanu masu pčelinjeg saća iz koga je iscijeđen med. Dobro je i za sluzokožu organa za disanje.

GRIP, NAZEB, SINUSI (preventiva) – Svakog dana prožvakati po zalogaj saća i uz svaki obrok uzeti po dvije kašičice meda, vodeći računa i o pravilnoj ishrani.

GROZNICA – U toku tri-četiri nedjelje svakog dana, tri puta po 10-15 minuta, žvakati parče čistog pčelinjeg voska ili saća sa medom. Pored toga, prije doručka i pred spavanje uzimati mješavinu dvije kašičice meda i dvije kašičice jabukovog sirćeta, razmućenih u čaši vode.

ZUBI-DESNI (karijes, oštećenje zubne gleđi) – Nekoliko puta u toku dana, po 10 do 15 minuta, žvakati medno saće, a još bolje djeluje žvakanje žvaka proizvedenih na bazi voska sa dodatkom nekih materija koje sprečavaju stvaranje zubnog kamenca, a povoljno utiče na varenje.

NOS I GRLO – U cilju čišćenja – svakog sata u toku dana žvakati 1/2 kašičice voštanog saća s medom, oko 10 minuta.

PUPAK NOVOROĐENČETA – Zagrijanu lopticu voska stanjiti do oblika metalnog novčića i priviti na pupak novorođenčeta za vrijeme kupanja, odnosno prije kupanja, a ukloniti poslije kupanja.

RANE – Uzeti jednu šoljicu iscijeđenog soka iz svježih listova i cvjetova nevena, dvije šoljice svinjske masti, pola šoljice voska, pa sve staviti na vatru i miješati dok se masa ne ujednači, a zatim koristiti za mazanje rana, otečenih žlijezda, guka, krasta i osipa. Pored toga, u toku dana piti čaj od listova i cvijeta nevena,

- U slučaju gnojnih rana: zagrijati vosak, rastanjiti ga do oblika lepinjice i staviti na ranu. Ponavljati dok se rana ne očisti od gnoja.

- Za svježe rane (i stare): Uzeti 100 grama maslinovog ulja, osam grama žutog voska, 20 grama bijele crnogorične smole, jedan gram tamjana i 1,5 gram neslanog maslaca, sve dobro izmiješati i staviti da vri oko 10 minuta (uz stalno miješanje i skidanje pjene), a zatim, kad se ohladi, namazati na čisto pamučno platno i previti preko rane.

SINUSI – Obložiti sinuse blago zagrijanim voskom i ostaviti da tako stoji preko noći. Terapija traje sedam dana.

- Komadić saća (veličine gume za žvakanje) uzimati četiri do šest puta u razmacima od po jednog sata, u toku dana, žvakati oko 10 do 15 minuta, pa ostatak izbaciti.

UŠI (začepljenje i zujanje) – Komadić bijelog pamučnog platna (ili lanenog) saviti u vidu fišeka i pri dnu odsjeći tako da ostane mali otvor (rupica), zatim potopiti u rastopljeni vosak, ohladiti, na vrh fišeka staviti u uvo i gornji dio zapaliti šibicom. Fišek zatim pridržavati sve dok ne sagori na pet-šest centimetara od uva, kada se fišek izvuče, a u uvo stavi komadić vate.

USNE (ispucalost) – Mazati ispucale usne pomadom koja se pravi tako što se dobro izmiješaju: 50 grama bijelog voska, 50 grama lanolina, dva grama vazelinskog ulja i pola grama ružine vodice (esencije).

Oznake:,

Ostavite komentar