Početna » Stočarstvo » Šumski plodovi u ishrani stoke

1

S. Đ. Magazin „Selo“, broj 60.

Prije stotinak i više godina svinjarstvo je velikim dijelom počivalo na korišćenju šumskih plodova kao energetske hrane, prije svega hrastovog i bukovog žira, a riječ „žirenje“ je predstavljala dobro poznat sinonim za ovakav način ishrane svinja. Danas je o ovom načinu ishrane svinja ostalo uglavnom samo sjećanje, ali nije na odmet da se podsjetimo o hranljivoj vrijednosti, nekih šumskih plodova, koji nam ponekada leže beskorisni na dohvatu ruke. Osim toga, u slučaju nepredviđenih situacija, ovakvi plodovi mogu biti dobro rješenje za prevazilaženje oskudice u hrani.

Bukov žir je plod bukve (Fagus silvatica) koja je najrasprostranjenije drvo u našim krajevima. Bukov žir je po hranljivoj vrijednosti gotovo jednak kukuruzu. Najpogodniji je za ishranu svinja, a koristi se i za preživare (goveda, ovce, koze). Međutim, bukov žir sadrži alkaloid fagin koji je veoma jak otrov za konje, magarce i mazge, te se za ove vrste ne smije koristiti jer dovodi do teških trovanja, pa i smrti. Najbolje je da se bukov žir koristi za tovne svinje, bilo na paši, odnosno na „žirenju“ u šumi, ili u oboru. Pošto svinje, u početku, bukovim žirom povređuju usta, to ih treba postepeno navikavati, ukoliko su na paši, dok im u oboru po mogućstvu treba davati zgnječen ili prekrupljen žir. Bukov žir djeluje zatvarajuće, a u većim količinama utiče na dobijanje mekane i mazive slanine, ali zato vrlo ukusne. I mast dobijena od ovako hranjenih svinja je skoro tekuća.

Slika žira sa sajta http://pticica.gorila.hr

Hrastov žir je plod preko 200 vrsta hrasta (Ouercus spp.). Jedan hektar hrastove šume daje i do 4.000 kg žira, što odgovara količini od 1.800 kg ovsa. Po hranljivoj vrijednosti je nešto slabiji od bukovog žira, odnsono najsličniji je osrednjem ovsu, ali ima nešto više celuloze, a manje proteina. Koristi se, prije svega, u ishrani svinja, dok se u manjim količinama može davati govedima, ovcama i kozama, pa čak i konjima, naročito ako je svjež i prekrupljen. Hrastov žir, naročito suv, ima gorak ukus koji djeluje odbojno na stoku. Zbog toga se vrši njegovo izluživanje, tako što se žir zgnječi, odstrane se ljuske, a zatim se ostatak potapa u vodu koja se povremeno mijenja. Kuvanje žira radi odstranjivanja gorkog ukusa nije neophodno, ali se preporučuje za plesniv žir. Naime, sirovi žir sadrži dosta vode, te ako se čuva za zimu i ne osuši dobro, lako se uplesnivi. Hrastov žir djeluje još zatvarajuće nego bukov, te ga treba kombinovati sa hranivima koja djeluju laksativno, kao što su mekinje, korijenasto-krtolasti plodovi ili melasa. Odrasle svinje mogu da pojedu oko tri kg svježeg, odnosno oko 1,5 kg suvog žira dnevno, uz postepeno navikavanje. Odrasle ovce i koze podnose do 1,5 kg svježeg žira dnevno, a konji i krave do tri kg. Hrastov žir se ne smije davati steonim kravama i suprasnim krmačama pred kraj bremenitosti, niti mladim grlima. Slanina i mast od svinja i maslac od mlijeka krava hranjenih žirom hrasta su tvrdi i ne baš najboljeg ukusa.

Kesten je plod divljeg (Aesculus hippocstanum) ili pitomog kestena (Castenea sativa). Pitomi kesten se koristi slično kao i žir, jer ima i sličnu hranljivu vrijednost. Divlji kesten ima takođe gorak ukus, te se prije upotrebe treba lužiti vodom, ili kuvati. Daje se kravama-muzarama, uz postepeno navikavanje, i do pet kg dnevno, a tovnim junadima i do 10 kg. I divlji kesten slično hrastovom žiru djeluje zatvarajuće, te ga treba kombinovati sa naprijed navedenim hranivima. Odraslim svinjama, ovcama i kozama može se davati do 0,5 kg kestena dnevno, u smješi sa drugim hranivima. Čak se i konji mogu naviknuti na kesten, mada daleko teže nego druga stoka.

1 komentar

  1. Lazar Injac kaže:

    jeste probali ziromed od zira .

Ostavite komentar