Home » Voćarstvo » Sušenje šljive

Sušenje šljive

Napisao: Mr Zaim Elezović (Poljoprivredni kalendar)

Krupni plodovi bolji za sušenje

Sušenje različitih vrsta poljoprivrednih proizvoda je najstarija tehnologija konzervisanja i čuvanja hrane. Konzervisanje hrane sušenjem i stvaranje neophodnih zaliha za ishranu stalno se povećavalo. Zbog toga se tehnologija sušenja usavršavala pa se danas kod konzervisanja različitih vrsta poljoprivrednih proizvoda sušenjem, pored toplote energije sunca koriste različiti izvori energije kao što su čvrsta, tečna, gasovita goriva, električna energija i dr. U primjeni je veliki broj različitih vrsta uređaja za sušenje i to, od onih najstarijih, tzv. pušnica do savremenih kontinuiniranih sušara sa beskrajnom trakom sa indirektnim načinom sušenja i automatskom regulacijom cjelokupnog procesa sušenja.

U posljednjih nekoliko godina na tržištu se mogu naći više sličnih tipova malih sušara (500-1000 kg svježe sirovine na dan) sa indirektnim sušenjem na čvrsta goriva. Ovakve sušare se mogu uspješno koristiti za kvalitetno sušenje voća, a posebno šljive, povrća, ljekovitog bilja i šumskih plodova. To znači da se praktično mogu koristiti šest mjeseci godišnje za sušenje široke palete različitih proizvoda i stvaranje mogućnosti za otvaranje radnih mjesta u svakom domaćinstvu.

Po broju stabala šljiva je naša najvažnija vrsta voća od koje se različitim vidovima prerade dobija preko 30 različitih proizvoda. Najznačajniji i najvažniji proizvod je osušena šljiva koja ima hranljivost i neke druge neuporedive osobine kao što je regulisanje probave. Kvalitetna suva šljiva isto kao i pekmez od svježih i osušenih šljiva uvijek ima odgovarajuće inostrano tržište.

Zbog toga je potrebno u narednom periodu šljivarstvu posvetiti znatno više pažnje, a to znači, stručnu sanaciju postojećih šljivika, uključujući primjenu savremene agrotehničke i zaštite od bolesti i štetočina, sadnju novih savremenih zasada sa sortama tolerantnim na najopanije viruse šljive – šarku. Da bi se postigao tržišni kvalitet suve šljive i ostala očekivana dobit neophodno je koristiti male savremene sušare sa indirektnim sušenjem na čvrsto gorivo.

Šljiva namjenjena sušenju mora biti potpuno zrela, sa povoljnim odnosom šećera i kiselina, što će joj u osušenom proizvodu osigurati odgovarajuća poželjna svojstva. Plodovi ne smiju biti suviše sitni, jer se kvalitetnim smatra proizvod sa krupnijim plodovima, a krupnoća se uzima kao najvažnije mjerilo kvaliteta. Ne smije biti mehaničkih oštećenja na plodovima jer to uslovljava gubitak soka pri sušenju. Fiziološka oštećenja kao i oštećenja nastala usljed bolesti ili insekata umanjuju vrijednost proizvoda. Prema tome, plodovi moraju biti zdravi, zreli i bez tragova oštećenja ili bilo kakvog drugog oštećenja.

Odlična za probavu

Najkvalitetnija sorta koja se preporučuje za sušenje je požegača. U Francuskoj, Italiji i SAD se uglavnom suši sorta “aženka 707”.

U posljednje vrijeme sve se više suši, pa i preporučuje američka sorta “stenlej”. Svježa šljiva namjenjena sušenju, mjerena refraktometrom ne bi trebala da je ispod 60% suve materije.

Tehički postupak proizvodnje sušene šljive uključuje sljedeće ehnološke operacije: inspekcija → pranje → inspekcija → klasiranje → stavljanje na ljese → sušenje.

Sam proces sušenja traje oko 20 časova. Osušena šljiva treba da ima 22-26% vlage što zavisi od načina dalje obrade. Prije unošenja u skladište šljiva treba potpuno da se ohladi. Za skladištenje osušene šljive koriste se čiste, promajne, dezinfikovane, okrečene i sa posebno obrađenim podom prostorije, kako bi se onemogućio razvoj bilo akvih štetočina i insekata.

Po objavljenom kondicioniranju šljiva se ponovo klasira u procesu završne obrade u pet-šest klasa kako bi proizvod bio što ujednačenijeg kvaliteta. Klase se određuju brojem plodova u pola kilograma.

-         50-60 plodova prva klasa – šestica,

-         60-70 plodova druga klasa – sedmica,

-         70-80 plodova treća klasa – osmica,

-         80-90 plodova četvrta klasa – devetka,

-         90-100 plodova peta klasa – stotinka,

-         100-120 plodova – merkantil.

Završna obrada suvih šljiva obavlja se najčešće tzv. vlažnim postupkom , zagrijavanjem vodenom parom na 85-90 stepeni Celzijusa uz potapanje u 5% rastvor kalijum sorbata, pri čemu se na površini plodova zadrži potrebna količina kalijum sorbata koja služi kao zaštita s obzirom na povećan sadržaj vode. Za pakovanje ovako pripremljene suve šljive koriste se plastične kese od 250 do 500 grama i kartonske kutije od jednog i 12,5 kg.

Facebook Komentari

6 komentara

  1. Već dugo razmišljam kada proizvedem šljivu šta sa njom.Nakupci i slični lihvari nas ubiše svojim dobrodušnim ponudama.Svaka čast za postavku teksta normalno i autoru.O sušenju šljive treba ozbiljno razmišljati.Ponudite nam tekstove i druge portale o tehnologiji koja se koristi za sušenje.Pozdrav.

  2. Nameravam da se uključim u ovaj posao.Molim Vas da mi pošaljete informacije o opremi i standardima.
    Pozdrav
    Moma

  3. Zanima me sušenje šljiva i eventualno ulaganje u sušaru. Kakva je ponuda kod nas. Da li neko zna nešto o tome?

  4. Postovani,
    bavim se susenjem raznog voca pa i sljive. Mogu da Vam pomognem.
    Pozdrav
    Milivoje
    062-8286083
    064-3461019

  5. planiram da kupim susaru za voce ,gdje se moze kupiti??

  6. planiram da kupim susaru za voce ,gdje se moze kupiti??

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>