Home » Pčelarstvo » Pčelarstvo – šansa nerazvijenih krajeva

Pčelarstvo – šansa nerazvijenih krajeva

U iščekivanju jubilarnog petog “Pčelarskog kalendara” objavljujemo zanimljiv razgovor iz prvog. Iako je od  tog intervjua prošlo podosta vremena, čini nam se da je sve i danas toliko aktuelno da smo se odlučili da ga i ovdje u cjelini objavimo.

Pčelarska nauka i praksa

Od ekonomske koristi od šest proizvoda koje nam daje pčela, daleko je veća indirektna korist od “krilatih farmaceuta” i ona iznosi 20 do 40 puta!
Priroda je ugrožena, dileme nema, ali još je dovoljno pčelinje paše. Međutim, treba očekivati da će s pčelari sve više orijentisati na gajenje medonosnog bilja
U Republici Srpskoj postoje stimulativne mjere za unapređenje pčelarstva, a posebno je značajna organizovana proizvodnja kvalitetnih matica
Šta o aktuelnim pitanjima kaže istaknuti naučni radnik dr Mića Mladenović, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu

Redovan na pčelarskim skupovima

Pčelarstvo je, očigledno, u usponu i iz godine u godinu dobija na značaju. Ono predstavlja jednu od mogućnosti zapošljavanja i to u uslovima nezagađenog i prirodnog ambijenta, ili, bolje reći, povratak prirodi i prirodnim izvorima hrane. Prirodnih uslova za ovu poljoprivrednu granu, i pored sve češćih ekoloških ekscesa, ima dovoljno na našim prostorima.

Savremena pčelarska proizvodnja ne može se zamisliti bez kontunuranog i sistematskog stručno-teoretskog rada i usavršavanja naših pčelara. Nauka je značajno napredovala na svim kolosijecima pa i u pčelarstvu. Veliki broj institucija je uključen u praćenje i stalno usavršavanje stručnih kadrova koji svoje znanje prenose na pčelare. Jedan od najuglednijih naučnih radnika na našim prostorima svakako je dr Mića Mladenović, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Autor je je velikog broja knjiga i stručnih priloga u stručnim časopisima, izlagao je svoje naučne radove na najvećim svjetskim naučnim skupovima… Predaje i na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci. Međutim, on nije samo kabinetski univerzitetski profesor. U pitanju je čovjek koji svoja naučna saznanja potvrđuje i provjerava na vlastitom pčelinjaku.  Teško je kod nas  naći velikog i uglednog pčelara koji ga nije ugostio na svom pčelinjaku.

Pčele su naša ekološka snaga

- Živimo u vremenu kada je ugroženo mnogo čega što je prirodno. Da li sve što se događa u prirodi ugrožva i pčele? – bilo je naše prvo “ekološko” pitanje profesoru Mladenoviću.

- Medonosna pčela je prirodni faktor između okoline i čovjeka. Pčela nikad  ne umire u košnici. Kada je zatrovana ne vraća se u košnicu. U košnici je uvijek čisto. Te činjenice mnogo govore. Dalje, pčela je insekt i ona prva reaguje na mnoge stvari. U Londonu ih drže na balkonima i one su prve koje reaguju na zagađenost vazduha, teške metale i druge ekološke ekscese. Ako ima nešto što ugrožava, prva će se na udaru naći pčela pa tek potom ljudsko biće. Čovjek se bavi pčelarstvom, prije svega, da bi imao ekonomsku korist od šest proizvoda koje pčele daju. Mnogi ne znaju, a veliki je broj onih koji znaju ali to zanemaruju, da od pčele imamo 20 do 40 puta veće indirektne koristi. Njena uloga u održavanju cvetnica u eko sistemu je nezamenjiva. Svakako je bitan podatak da je jedna trećina svih cvetnica u direktnoj ishrani ljudi. Nauka je utvrdila da polovinu biljaka koje daju polen i nektar koriste i ljudi i životinje. Nestankom pčela izgubili bismo 50 odsto zelenog pokrivača! One su najstariji opračivači.U proljeće su najborjnije, u jednoj košnici ima ih po oko 40.000. Obilaze cvet više puta i kada dođe do oplodnje, one idu dalje. Darovi prirode, polen i nektar, biljke daju do oplodnje. Samo angažovanjem pčela za oprašivanje sa istom radnom snagom,  mehanizacijom,  agrotehničkim zahvatima i istim količinama sredstava za zaštitu bilja prinosi se povećavaju od nekoliko procenata čak do impozantnih 150 odsto! Zato se pčele sve više ubacuju i u plastenike i staklenike, a ako se još i dresiraju, prinosi se višestruko povećavaju – riječi su našeg sagovornika.

Bez brige za pčelinju pašu

Međutim, u prirodi se mnogo čega mijenja. Te promjene najčešće ne idu  na ruku kada je riječ o održivosti, razmnožavanju i zdravlju pčela. Nestaje mnogo rastinje koje je vijekovima predstavljalo pčelinju pašu, površine pod šumama su sve manje. Neki podaci govore da se svake godine uništava šumsko područje jednako čitavoj površini Velike Britanije. Prema podacima jedne agencije Ujedinjenih nacija na svako zasađeno drvo posiječe se deset, a u Africi čak 20 stabala. Zato se povećavaju pustinjska područja i svake godine izgubi se za poljoprivredu područje veličine Belgije. A to znači da je na ovom našem globusu manje barema, lipe, žestike, suncokreta, uljane repice… Ipak, profesor Mladenović nije suviše zabrinut nad ovim podacima:

- I kod biljnog pokrivača karakteristične su migracije. Medonosne biljke menjaju područja u zavisnosti od prisustva ljudi, gajenih životinja i brojnosti pčelinjih društava. Nekada je pored bagrema bila interesantna paša bijeli bosiljak koji je cvetao posle žetve žita. Sada ga nema, ali tu je suncokret. U vrijeme kada je bilo mnogo ovaca i koza bilo je dosta vrijeska. Sada te površine pokriva zanovijet. Imamo mi još dosta dobre pčelinje paše. Eto, na primjer, naša Fruška gora je pravo pčelarsko blago. U  Evropi  je samo Ural ispred nje. Uz sve to, ipak, o pčelinjoj paši se mora voditi briga i seliti se tamo gdje je ima. Sigurno je da ćemo u vremenu koje dolazi sve više da se okrećemo gajenom medonosnom bilju. Uzmimo na primjer lipu. To je dobra paša, ali je nepredvidiva. Medi samo na temperaturi od 25 do 28  pa do 32 stepena Celzijusa. A facelija, biljka koja se gaji isključivo kao pčelinja paša, medi čak 45 dana i može dati 250 do 1.000 kilograma nektara po hektaru. Korisna je i zahvalna pa vjerujem da će je naši pčelari sve više gajiti. Mnogo je bitno znati pašu i smišljeno pokrivati bespašne periode. Pored facelije svakako treba naglasiti da na našim geografskim širinama odlično uspijeva perko, sofora, medno drvo. U prirodi se, dakle, mnoge stvari menjaju, a naše je da se brzo i znalački prilagođavamo tim promenama.

Koliko je meda na našim trpezama

Klima i bogatstvo flore pružaju povoljne uslove za gajenje pčela na našim prostorima. U Srbiji postoji oko 30.000 pčelara, od kojih je samo oko 9.000 učlanjeno u neku od 173 organizacije. Oni imaju oko 430.000 košnica, a zvanična statistika je evidentirala samo 266.000 košnica. Iako tačnih podataka nema, računice pokazuju da se proizvede oko 3,5 hiljade tona meda godišnje. U Bosni i Hercegovini pravog popisa nije bilo dugu vremena pa je nezahvalno operisati čak i sa procjenama. Ipak, procjenjuje se da samo u Republici Srpskoj ima oko 8.000 pčelara. Ovaj entitet ima 25 pčelarskih organizacija.

Povećati potrošnju meda

Naš cilj se zna, članstvo u Evropskoj uniji. I izvoz na njeno veliko tržište. Međutim, da bi se taj cilj ostvario i proizvodnja pčelinjih proizvoda mora se prilagoditi EU propisima. A to znači da se svaka košnica registruje, da se uvede sistem kvaliteta  i registruju objekti za izvoz u EU. Tek potom može da se dobije izvozni broj. Srbija, na primjer, ima odobrenje iz Brisela za izvoz meda u zemlje Evropske unije, ali tu povoljnost ne koristi jer ne ispunjava navedene uslove. Priznali mi to ili ne, u našoj proizvodnji vlada svaštarenje, ovim poslom se uglavnom bave ljudi iz hobija i sa takvim radom teško se može izvoziti naš med na svjetsku pijacu. Tačno je da se na tržištu pojavljuje med vrhunskog kvaliteta, ali ima i falsifikata.

O mogućnostima našeg izlaska na evropsko tržište profesor Mladenović kaže:

- Evropska unija traži med iz organske proizvodnje. A mi imamo 98 odsto meda iz konvencionalne proizvodnje. Da li je mudro zapostaviti konvencionalnu  uz istovremno unapređenje organske proizvodnje? Mislim da to ne bi bilo pravo rješenje u našim nastojanjima da dođemo do tog velikog tržišta. Podržao bih širenje organske proizvodnje uz zadržavanje postojeće konvencionalne proizvodnje. Mi imamo gola sela u kojima raste medonosan korov i u takvim sredinama treba raditi na organizaciji organske proizvodnje meda. To je, ustvari, šansa za naše najnerazvijenije krajeve i naša zabačena i zapostavljena sela. Za takav med može se dobiti 13 pa i 15  evra po kilogramu, ali objektivno je da se proizvodnja kreće osam-devet kilograma po jednoj košnici. Uz svo poštovanja tržišta Evropske unije mi s pravom smemo tvrditi da i naša sadašnja proizvodnja može dati kvalitet koji traži Evropa. S druge strane mora se imati u vidu da je naš med duplo skuplji nego što je to na evropskom tržištu. Zato našu šansu za povećanje proizvodnje meda vidim u povećanju potrošnje našeg stanovništva. Treba edukovati stanovništvo da meda bude daleko više na jelovniku naših ljudi. Svako bi trebao dnevno da troši jedan gram meda po kilogramu tjelesne težine, od male djece do staraca. Lica narušenog zdravlja, sportisti i sl. pogotovu. U Srbiji se troši godišnje od 400 do 600 grama meda po stanovniku. Po tome spadamo među nerazvijene zemlje. Jer, primjera radi, u Njemačkoj se prosječno troši četiri, a u Japanu šest kilograma meda, dok je potrošnja u Mađarskoj veća od jednog kilograma. Potrošnju na našem nivou ima Bugarska, ali ona značajne količine meda izvozi, jer je ispunila sve zahtjeve EU za njegov plasman. Veliki izvoznici meda su Njemačka i zemlje Beneluksa. A mi moramo još dosta da radimo da bismo povećali proizvodnju, potrošnju i izvoz meda.

Na mladima pčelinjaci ostaju

- Na kraju, kako vidite aktuelni trenutak pčelarstva u Republici Srpskoj? – bilo je naše posljednje pitanje.

- Neposredno posle rata pčelarstvo je doživelo brzu revitalizaciju. Pogotovu, u poređenju sa nekim drugim granama poljoprivrede. To je sezonski posao, obezbjeđuje dobit, radi se u prirodi, pčele se mogu držati i na terenima koji nisu deminirani. Nažalost, sada, desetak godina poslije Dejtona neki prestaju da se bave ovim poslom. Nije mali broj  velikih pčelara koji  su imali uginuća. Očigledno  da nije dovoljno rađeno na edukaciji. Pčelarska udruženja moraju povesti više računa koga angažuju za predavače. Jer, naši pčelari imaju želju za usavršavanje, imaju ljubav prema pčelama koja nema granica, spremni su na svakodnevno dokazivanje… Posebno pčelari hobisti, oprez! Greške se skupo plaćaju. Mislim da u Republici Srpskoj, kao i u drugim sredinama, edukacija mladih treba da dobije pravu dimenziju, kako na poljoprivrednim fakultetima tako i u srednjim poljoprivrednim i bogoslovskim školama. U osnovnim školama na časovima biologije učenici treba da saznaju više o pčelarstvu. Pčelarska udruženja moraju organizovati više tematskih savjetovanja. Samo obrazovani pčelari mogu biti uspješni. Nadalje, od velikog je značaja raditi na popravljanju starosne strukture naših pčelara. Prosječna starost pčelara je preko 60 godina. Podmlađujmo naše pčelarske redove! Država može značajno pomoći pčelarstvo regresima, kreditima sa solidnim grejs periodom i otpisima dijela kredita za pčelare mlađe od 35 godina starosti. Tu je svakako i izdvajanje većih sredstava za kontrolisani materijal – kvalitene matice i rojeve. Kontrola kvaliteta voska, pogača i meda je trajni zadatak. Raduje me da se prvi koraci čine. Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Republike Srpske izdvaja sredstva za regresiranje kamata na kredite tako da pčelari dolaze do relativno jeftinih kredita, a podsticajna sredstva za unapređenje poljoprivredne proizcvodnje obezbjeđuju se i za matice. Istina, raspoloživa sredstva su dovoljna za oko pet hiljada matica, a potrebe su četiri puta veće. Sada Republika Srpska ima dva centra i sedam repro stanica za proizvodnju matica. To je veoma značajno. U njima se obavezno pet puta godišnje vrše pregledi u kojima često i sam učestvujem. Samo primjenom naučnih metoda u razmnožavanju uspješno ćemo zaštiti domaću pčelu koja ima izvanredne karakteristike i spada u red najtolerantnijih rasa na varou u svijetu – rekao nam je prof. dr Mića Mladenović.


Facebook Komentari

3 komentara

  1. Odlican tekst i lepo je sto je objavljen jer uopste njie bajat. Pozdrav za profesora.

  2. Nista ne ide preko noci, treba educirati ljude o pcelarstvu sto moze biti poseban problem u nerazvijenim krajevima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>