Početna » Lov » Njemački prepeličar

0
Napisao: Saša Knežević

Privržen gospodaru

Rijetki su naši lovci koji koriste pse cunjavce, a njemačkog prepeličara većina lovaca u našim krajevima nije nikada ni vidjela, niti o njima nešto zna. To je itekako vrijedan lovački pas.

Radi se o „mladoj rasi“ koja je priznata 1907. kada je osnovan prvi klub u Njemačkoj (FCI, standard 104 A). Tačno genetsko porijeklo nije do kraja poznato mada je očigledno da u krvi njemačkog prepeličara dominira njemački dugodlaki ptičar (d. langhaar) na koga i liči i razni španijeli. U bivšoj Jugoslaviji najviše ih je bilo u Sloveniji, znatno manje u Hrvatskoj, zatim malo u Bosni. U Srbiji ih nije bilo.

Najkraće rečeno, njemački prepeličar lovi sve – od prepelice do divlje svinje (istina, ponajmanje prepelicu).

To je srednje veliki lovački pas cunjavac (ne markira) za poljski, šumski i vodeni lov. Veoma je oštar (kao i sve njemačke rase, uostalom) i uporan. Nenadmašan je na teškim terenima (šikara, kaljuge, močvare, trska) koje pretražuje detaljno i istrajno. Na tragu divljači se oglašava lavežom. Nezamislivo je neupućenom  lovcu koliko je to korisno. Tiho gonjenje je teška mana. Oštrina na grabljivice je nevjerovatna. Sa lakoćom davi lisicu ili mačku (divlju ili poludivlju), kidiše na ranjenu divlju svinju.

Donošenje (aport) je urođena osobina i vježbom je treba razviti i dotjerati. Rad u vodi ih svrstava „rame uz rame“ sa retriverima. Sigurnost sa kojom prepeličar aportira divljač (pernatu, dlakavu svejedno) oduševljava svakog lovca.

Čulo mirisa je dobro razvijeno. To je pas koji radi niskim nosem i umjerenim kasom ili hodom (rijedak je galop, osim kada goni divljač).

Privrženost gospodaru je dirljiva. Njemački prepeličar ima izuzetan smisao za svojinu i bez posebne obuke čuva lovinu, pušku, automobil. Druge pse ne podnosi i može biti konfliktan tako da se agresivnost mora na vrijeme kanalisati pravilnom obukom. Izuzetan je kao krvosljednik. Kada radi na krvnom tragu ne interesuje ga drugi miris i nema mogućnosti da napusti trag ranjenog zeca ili stane u marku na fazanku koja leži u živici. Pronađenu divljač oblajavaju istrajno sve dok se lovac ne pojavi. Tada do divljači pušta samo svog gospodara i nikoga više.

Prepeličar dobro prati komandu vodiča i poslušno učestvuje u zajedničkoj akciji pretraživanja terena, kad radi „pod puškom“. Nije nikakav problem da samostalno pretražuje ako je lovac na stajalištu ili da poslušno leži bez pokreta i glasa ako lovac samostalno izvodi akciju šunjanja prema divljači (patke na kanalu, guske na žitu i dr.).

Poslušno leži pod visokom čekom. U slučaju ranjavanja, divljač će biti pronađena. Neka niko ne pokušava da priđe jer će se suočiti sa žestokim psom čuvarom koji bi prije poginuo, nego dozvolio da nešto što pripada njegovom gospodaru, uzme neko drugi. Tako se ponaša i u dvorištu.

Ova rasa je nastala kao rezultat znalačke i beskompromisne selekcije. U njemačkom maniru su iz daljeg uzgoja eliminisane sve jedinke koje nisu odgovarale eksterijernom i radnom standardu kako ga je zamislio tvorac rase (Rudolf Fries, 1880).

Eksterijerno su se izdvojila dva tipa, koji se – razlikuju. Postoji smeđi tip, teže konstitucije, kompaktniji, vodljiviji, primjereniji radu u nizijskim lovištima (idealan za vojvođanska lovišta). Po načinu rada podsjeća na labrador retrivera.

Šareni primjerci su živahniji, vatrenog karaktera (veoma slični špringer španijelima), istrajniji u gonjenju, više namijenjeni za rad u višim lovištima (brdsko-planinska lovišta).

Ostavite komentar