Home » Lov » Linijski uzgoj

Linijski uzgoj

Uzgoj pasa je vrlo interesantan hobi, koji zna dovesti do “ludila”, ali sve se to na kraju često završi kao korisno i racionalno. Zato ljubitelji određene rase pasa na početku posla moraju postaviti sebi cilj da uzgojem čistokrvnih pasa dobiju primjerke koji će što je više moguće biti bliži standardu konkretne rase.

Obavezna evidencija

Iskusni odgajivači vode neku vrstu kartoteke o svakom mužjaku i ženki evidentirajući dobre i loše osobine. Ne bilježe se samo fizičke osobine psa, već i karakter i nagoni. Na osnovu takvih zabilješki odgajivač lako primjećuje grešku koja se ponavlja dva – tri puta. Odmah mu bude jasno da prilikom narednog sparivanja mora povesti posebnu računa da se uočena mana otkloni.

Kod linijskog spajanja odgajivač cilja na direktno ili indirektno postizanje željene krvi i osobina, i to sparivanjem potomaka onog psa čije ga osobine zanimaju. Izbor treba biti vrlo strog, ukoliko se želi uspjeh. Sparuju se psi koji imaju određene kvalitetne karakteristike, sa srodnim psima koji imaju istovjetne odlične karakretistike. Cilj je da se te karakteristike unaprijede i učvrste. Obično se sparuju primjerci koji vode porijeklo od istog mužjaka, a različitih ženki, ili obrnuto. Na primjer, sparuje se unuk s babom, djed s unukom, nećak s tetkom, nećakinja s ujakom, te polubraća i polusestre. No, o tim vezama treba razmilisti samo ukoliko su psi iz para od kojeg se namjeravaju spojiti dobri primjerci sami po sebi, ukoliko pokazuju naglašenu sličnost, i ukoliko su cvrsti i zdravi.

Kod ovog sistema, koji se u suštini ne razlikuje od in-breedinga (uzgoj u srodstvu), jedan predak pojaviće se dvaput u zadnje tri generacije, ali ne i u prve dvije. Pojam linijski uzgoj često se proširuje da bi obuhvatio rodovnike u kojima se jedan predak pojavljuje dvaput u zadnjih pet generacija. Ali, oprez! Kod korišćenja ovog metoda posebnu pažnju treba posvetiti nepovoljnim osobinama (recesivnim) da ne bi izbile na površinu, i da se ne učvrste. Ove recesivne osobine će se pojaviti čim im se ukaže prilika. U tom slučaju odgajivač će dobiti atavizme ili povratak na raniji tip. A to je ono protiv čega se treba boriti.

Jednom, kada se ovom metodom utemelji čisti soj, ne može se mnogo učiniti na njegovom unapređenju sve dok odgajivač koristi samo svoje pse. U toj fazi mudro je potražiti i uvesti novu krv. Tu leži određena opasnost, pa je potrebna detaljna analiza rasplodnih karakteristika odabranog psa. Pametnije je koristiti priplodnjaka čija je vrijednost na uzgojnom području već jasna i neosporno dokazana, nego nekakvog psa koji možda ljepše izgleda ali se nije potvrdio. Odgajivači se često zalijeću, pa ovakve pse koriste jer im se sviđaju ili zato što nisu skupi. Neprovjereni mladunac često u trenutku uništi ono što je odgajivač stvarao čitavog života. Nije teško utvrditi šta je neki rasplodnjak postigao u svojoj karijeri jer rezultati sa izložbi dovoljno govore. Uspješni odgajivači, koji su po pravilu i najuspješniji na izložbama, znaju mjesto svakog mužjaka unutar rase, i to na osnovu kvaliteta i uspjeha njegovih potomaka. Međutim, rezultati sa izložbi nisu sve. Ima nešto što odgajivač mora sam da “prokljuvi”, a za to je potrebno “imati nos”.

Ne postoje dva identična psa, pa makar i slične genetske strukture. Genetika je veoma stručna oblast i samo “jaki” mogu zalaziti u nju, ali odgajivači rasnih pasa moraju zalaziti i u tu oblast. Dobri rezultati mogu se postići širenjem i primjenom znanja iz genetike u uzgoju. Kada se uoče lagane varijacije unutar čiste linije, to se ponekad može pripisati okolini. Jer, varijacije mogu biti stečene, a ne samo nasljedne. Tu se, prije svega. misli na iskrivljene kosti, reširene prste, izbačene laktove, kravlji stav, nedsotatak snažne građe i dr. Sve je to rezultat loše okoline i nepravilnog liječenja. Takve mane se ne moraju obavezno prenositit na potomstvo, pod uslovom da su stečene za vrijeme razvoja. One ne moraju uticati na uobičajeni postupak selekcije.

Na drugoj strani psi koji pokazuju efekte neželjenih mutacija moraju biti odmah uklonjeni iz uzgoja jer mogu samo štetiti. Nepoželjne karakteristike bilo koje vrste moraju biti iskorijenjene čim budu primijećene. Jedine životinje koje se smiju zadržati su one koje dobro odgovaraju konceptu linije koja je krajnji cilj.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>