Home » Povrtarstvo » Najveći proizvođač mrkve u Srpskoj

Najveći proizvođač mrkve u Srpskoj

Napisao: Ljubomir Ljubojević, Semberske novine

400 tona kod Stajića

Cvijetin Stajić (43), poljoprivredni proizvođač iz Velike Obarske, trenutno je najveći proizvođač mrkve u Republici Srpskoj, možda i u Bosni i Hercegovini. Stajić mrkvu sije na površini od deset hektara i koristi sistem “kap po kap” na tolikoj površini, što nemaju ni mnogo veći proizvođači mrkve po Vojvodini i Srbiji.

On kaže da je u prošloj godini imao rod mrkve od 400 tona, iako u toj proizvodnji još uvijek nije postigao rekord, jer je klijavost sjemena bila ispod 50 odsto.

- Među prvima sam u Semberiji primijenio sistem navodnjavanja “kap po kap”. Imao sam svojevremeno i plastenike na površini od jednog hektara. Prije petnaest godina imao sam razvedeno grijanje za plastenik površine oko 300 metara kvadratnih, gdje sam sijao rasad povrća. Trenutno u Semberiji imamo veliki broj plastenika, ali, u njima nema grijanja i uglavnom je riječ o primitivno pripremljenim, nestandardnim plastenicima. Da bismo imali finansijske efekte u plasteničkoj proizvodnji povrća, početak vegetacije morao bi otpočeti mjesec dana ranije. U maju bi trebalo da imamo paradajz iz domaćih plastenika.

Stajić kaže da je i ove godine među prvima zasijao mrkvu i zasadio kupus na otvorenim površinama.

- Puno sam putovao po evropskim zemljama i zapažao na koji način oni proizvode povrće. Od malih nogu sam ušao u proizvodnju povrća ali se bavim i trgovinom. U zimskom periodu prodajem na beogradskom kvantašu, a tokom ljeta više vremena provodim u Semberiji. Mrkvu plasiram u velikim trgovačkim centrima, od Banjaluke, Sarajeva, pijace “Arizona” na Porebricama, ovdje u Bijeljini. Određene količine mrkve stignu čak do Hercegovine, kaže Stajić.

Stajić kaže da bijeljinski i semberski prerađivači voća i povrća još uvijek nemaju adekvatne prerađivačke kapacitete koji bi mogli prihvatiti sve ono što se proizvede u Semberiji. On kaže da je određenu količinu krastavaca kornišona ugovorio za hrvatsku “Podravku”, ali da bi se na rusko tržište mogle svake godine isporučiti ogromne količine ove robe.

- Ljudi se ne odriču naslijeđenih navika o tonama i vagonima povrća, a ne razmišljaju da je bolje proizvesti manje, ali ostvariti od toga veći finansijski efekat. Uporno se insistira na jednoj vrsti proizvodnje povrća, umjesto da se svake godine proizvodi druga vrsta povrća. Na jednoj parceli od šest dunuma, ukoliko se dobro organizuje proizvodnja, može se proizvesti oko 24 tone različitog povrća, od čega će solidno živjeti jedna četveročlana porodica.

Stajić kaže da ima i vlastiti voćnjak, površine 2,5 hektara u kome je zasađena šljiva. Već nekoliko godina izvozi šljivu na njemačko tržište. Kupci u zapadnim zemljama insistiraju na adekvatnom pakovanju proizvoda, na strogom poštovanju propisa kada je riječ o upotrebi hemijskih preparata za prskanje voća i povrća. Da bi se sve to postiglo, neophodno je puno raditi, permanentno učiti i dobro se organizovati. Međutim, kako kaže Stajić, mentalitet ljudi je teško mijenjati. Umjesto da se bave svojim, oni se uglavnom bave tuđim poslovima. Mnogo više ih zanima šta se dešava u komšijskom dvorištu, nego li na njihovom imanju i zbog toga i jesmo u teškoj ekonomskoj situaciji.

Facebook Komentari

2 komentara

  1. prijatelju moj, u mom selu ko ima 10 ha, on se ubraja ne u srednje, nego male proizvodjace :-).. ali postujem svaki rad naravno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>