Početna » Aktuelnosti, Pčelarstvo » Prvi korak je najteži

3

- O ozbiljnijem unapređenju pčelarstva na bazi pčelinje paše samo iz prirode, više nema dileme. To znači da svakom godinom sve više se pokazuje da pčelinja paša ne može biti zasnovana samo na onom što pčela nađe u spontanoj flori, tj. slobodnoj prirodi. U periodu juli – septembar veliko poboljšanje deficita količina polena i cvjetnog praha, može se postići gajenjem ljekovitih medonosnih biljnih vrsta. One pored najvećeg značaja za pčele, daju i druge koristi samom pčelaru, kao što je preostala sirovina ljekovitog bilja nakon završetka ispaše, kao sirovina za prehrambenu, kozmetičku i farmaceutsku industriju. Moderan pčelar danas ne može da se osloni na postojeću medonosnu vegetaciju, jer je ona nesigurna, nepredvidiva i promjenjiva, kao i današnje klimatske promjene na globalnom nivou.

Ovo nam je na početku razgovora o inicijativama za unapređenje gajenja medonosnog bilja rekla Slobodanka Čomić, diplomirani inženjer agronomije, direktor Preduzeća „Ljekobilje“ iz Trebinja. Firma na čijem je čelu napravila je prve korake.

Muhamed i breg

Slobodanka Čović
Slobodanka Čović

- Jedan broj pčelara već postiže lijepe rezultate gajeći faceliju, evodiju i još neke medonosne biljke. Da li je perspektiva u približavanju pčelinjih zajednica medonosnom bilju ili približavanju medonosnog bilja pčelinjim zajednicama? – bilo je naše prvo pitanje.

- Ponuditi pčelinjoj zajednici veći izbor u pogledu raznovrsnosti, ideja je kojom se rukovodimo. To znači smanjiti trošenje energije na prevazilaženje udaljenosti do paše same pčele, a indirektno i same troškove selidbe i njenog uticaja na samu jedinku društva, kao i obogaćivanje pčelinje ispaše novim vrstama medonosnog bilja. I to naglašavamo, ljekovitim i aromatičnim biljkama. Ukoliko pčelari ne vrše dopunu medonosne flore u svom rejonu, oni će nedostajuću pašu morati da zamijene neprirodnim izvorima hrane (šećer). Zasađivanje medonosne flore je daleko ekonomičnije, kvalitetnije i jednostavnije. Savremeno pčelarstvo se ne može više oslanjati samo na samonikle biljne vrste, već je neophodno na vrijeme reagovati s ciljem obezbjeđenja dovoljnih količina medonosnog bilja npr. pošumljavati vodotokove, iskoristiti degradirana i zapuštena zemljišta, klizišta, obogaćujući ih odgovarajućom medonosnom florom – kaže direktor „Ljekobilja“.

Prve manje površine

Firma iz Trebinja je prošle godine organizovala regionalne skupove pčelara na kojima je jedina tema bila gajenje medonosnog bilja. Interesovali smo se koliko su pčelari prihvatili ono što im nudi struka i nauka.

Vrijesak

Vrijesak

- Kao i u svemu, prvi korak je najteži – riječi su Slobodanke Čomić. – Nedovoljna informacija o ovoj biljnoj populaciji uz tradicionalno pčelarenje i strah od nepoznatog, glavne su karakteristike reakcija pčelara. Mi imamo dugogodišnje iskustvo sa uzgojem ovih kultura, kako na području Hercegovine, tako i na području kontinentalnog dijela Bosne i Hercegovine. Otvoreni smo za saradnju, kao i za pomoć ili savjet pčelarima vezan za uzgoj ovih biljnih vrsta. Nakon završenih prezentacija o ljekovitom medonosnom bilju koje imamo u ponudi, manji broj pčelara je zasnovao zasade manjih površina sa lavandom, žalfijom, miloduhom. Među prvima su bili pčelari iz Višegrada, Sokoca, Gacka, Trebinja… Ove godine u sezoni sadnje proljeće/jesen (2010. godine), svakako očekujemo veći interes kako samih pčelara tako i njihovih udruženja. Ove vrste pored toga što obezbjeđuju specifičnu pčelinju pašu, omogućavaju i višestruke koristi pčelarima, u smislu obogaćivanja njihove ponude, navodimo primjer: uz teglu meda može da se pakuje „gratis“, suvi cvijet lavande, list žalfije, matičnjaka, vrijeska… Znači da postoji veliki broj mogućnosti, i šanse za plasman ovakvih specifičnih i neobičnih proizvoda – optimista je naša sagovornica.

PROGRAM

- Da li bi Republike Srpska trebala da ima poseban program unapređenja gajenja medonosnog bilja kao sastavni dio ukupnog programa razvoja pčelarstva ili cijenite da je dovoljno ono što je napisano u Programu razvoja pčelarstva Republike Srpske za period od 2007. do 2015. godine?

- U Programu razvoja pčelarstva Republike Srpske za period od 2007. do 2015. godine navodi se: „Sjetva medonosnog bilja i ljekobilja takođe treba da postane praksa neposredno povezana sa pčelarstvom. Pojedinačnih slučajeva sjetve facelije i heljde, kao i žalfije već imamo, ali s obzirom na izdašnost facelije i mogućnost korištenja sjemena heljde i žalfije i u farmaceutskoj industriji, bilo bi svrsishodno preko odgovarajućih stručnih službi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Poljoprivrednog instituta i Poljoprivrednog fakulteta napraviti studiju i utvrditi uslove za sjetvu pomenutih kultura. Pošto je ovo delikatan i složen posao, ukoliko se aktivnosti započnu prije 2010. godine, smatramo da bi do 2015. godine bili postignuti značajni rezultati…“

S obzirom na ovakve stavove Saveza udruženja pčelara Repulike Srpske, mislim da je krajnje vrijeme da se pristupi ostvarivanju ovih planova. Već je prošlo tri godine od usvajanja Programa i trebalo bi već da postoje pomaci na terenu tj. u praksi. Konkretan odgovor na Vaše pitanje je, da nije dovoljno samo napisati deklerativno, već je potrebno da se taj segment posmatra odvojeno i detaljno razrade u pogledu izbora vrste kulture, količina i regija, i pristupi realizaciji – smatra Slobodanka Čomić.

Kontinutet pčelinje paše

Razgovarali smo i o seobi pčela na pašu. To je složen i težak posao. Veliki broj pčelara i dalje tvrdi da „na osovini med rodi“ i sele svoje „stado“ čak i na udaljenost od po 200 kilometara. Da li to osporava tvrdnje da mi imamo izuzetno bogatu pčelinju pašu ili ona samo nije ravnomjerno raspoređena?

Lavanda

Lavanda

Po riječima Slobodanke Čomić, najbolje iskorištenje medonosnih biljaka je, kada jedna biljna vrsta smjenjuje drugu i samim tim se obezbjeđuje kontinuitet pčelinje ispaše. Svaki region ima svoje specifične biljne vrste, koje su „favoriti“ tog područja. Svaki pčelar računa na tu vrstu, kako na kvalitet, tako i na količinu nektara i polena. Ali u prirodi ne vladaju takva stroga pravila, jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da dolazi do velikih kolebanja u pogledu ovih parametara, odlučujućih za opstanak pčelarstva. Takođe, treba naglasiti veliki broj bolesti pčela koje imaju veću ekspanziju ukoliko njihova društva selimo u područja sa nepoznatim uslovima i stanjem domicilnih pčelinjih zajednica, moguće pojave grabeži, povećanje troškova proizvodnje… Mi imamo bogatu pčelinju pašu, ali ona u najvećoj mjeri zavisi od klimatskih prilika, koje se mijenjaju iz godine u godinu i nijedan ozbiljan pčelar ne može više da računa na taj dio pčelinje paše kao siguran i kao jedini mogući izvor.

Na kraju, nešto kao poruka:

- Sve što je navedeno u Programu razvoja pčelarstva Republike Srpske obuhvata i zalazi u sve sektore i segmente našeg društva. Svi mogu dati svoj doprinos na jačanju i zauzimanju uloge koja pripada pčelarstvu u poljoprivredi, privredi, ekonomiji… Neophodno je istrajati na ostvarivanju ovih planova i ciljeva. Ne odustati, i ne prepustiti stihiji, pčelarstvo kao važnu granu privrede na globalnom nivou – rekla nam je na kraju razgovora Slobodanka Čomić, direktor „Ljekobilja“ iz Trebinja.

P. ILIĆ

3 komentara

  1. jelena ivanis kaže:

    Ma svaka cast za Slobodanku.Voljela bih da se sa njom sastanem,da mi da prave upute i savjete.Imam velike povrsine zemlje koje nisu iskoristene u Nevesinju.Da mi da pravu ideju za samostalni biznis.Recimo zanimaju me sadnice sipura ili nekog aromaticnog i ljekovitog bilja.

  2. Ferenc Kovač kaže:

    Postovani Slobodanka!

    Čitajući vaš sajt sinulo mi idea da isprobam sadnju Lavande i Miloduha pa da vidim dali to uspjeva kod nas u Vojvodini.Pa bih vas molio kako mogu doći do semena ovih biljaka očekujem skori odgovor.!

    Sa poštovanjem Ferenc

  3. esko kaže:

    pozdrav.kako mogu nabavit sjeme od zalfije vecu kolicinu.sa postovanjem esko.

Ostavite komentar