Home » Lov » Januar u lovištu

Januar u lovištu

Januar je u našim krajevima mjesec sa najdubljim snijegom i najnižim temperaturama. I jedno i drugo predstavljaju opasnost za divljač. Najčešće od ovog mjeseca zavisi koliko će divljači i u kakvoj kondiciji izaći iz zime i dočekati proljeće. A to je bitan preduslov za razmnožavanje koje slijedi u proljeće i početkom ljeta. Zato se slobodno smije konstatovati da zima, po pravilu, ostavlja trag na plemenitu divljač. Uz visok snijeg i nedostatak hrane divljač je u januaru ozbiljnije izložena raznim grabljvicama. U ne baš malom broju lovišta Republike Srpske brojnost vuka je dostigla zabrinjavajuće razmjere, a ima i drugih predatora.

Sve brojniji

Sve brojniji

Ovo je mjesec brige za divljač. Ona je narodno dobro i ako je lovcima to dobro povjereno na gazdovanje onda se treba domaćinski odnositi prema njemu.

U ovom mjesecu lovci izlaze u lovište radi kontrole stanja i iznošenja hrane (ukoliko to nije blagovreeno urađeno). Istina, ide se u lov na divlje svinje i predatore, ali oprez! Lovni stručnjaci preporučuju da se u lovište ne ide s psima ili da se oni što manje koriste i da budu što je moguće više pod kontrolom.

Riječ-dvije o hranilištima. Ona su trebala da budu izgrađena i uređena mnogo ranije. Hrana je, takođe, trabala da se balgovremeno nađe u njima kako bi se divljač navikla i znala mjesta gdje ima nešto za obrok. U prirodi je sve manje zelene i sočne hrane, plodova,  vrlo je malo i zelenog lišća, a suve materije snijeg zatrpa.  Da bi izgurala do toplijih dana, što bolje podnijela hladnoću i bila u kondiciji da može  pobjeći od štetočina, plemenita divljač treba da ima dovoljno hrane.

Ugledni stručnjak za lovstvo Vasilije Todorović ističe:

- Iznošenje hrane kada padnu duboki snjegovi, nije dobra praksa, i služi pretežno u propagandne svrhe, slikanje za štampu i televiziju, a od toga divljač nema nikakve koristi. Divljač treba prvenstveno da se navikne i da zna gdje je hrana, te da će se zbog toga u kritičnim periodima okupljati i bez mnogo lutanja  lako doći do hrane. Ako je sijeno u pitanju, najbolje je ono nakošeno na livadi ili proplanku te uplašćeno u plotove na licu mjesta. Za ishranu mogu poslužiti i razni plodovi šumskog bilja. To su žir bukve i hrasta, plodovi kestena, koje treba na vrijeme skupiti kako ih ne bi prekrili snjegovi, te ih izložiti na hranilište. Hranilišta moraju da budu na skrovitom i ocjeditom mjestu i blizu vode. Da bi se divljač uspješno uzgajala i razmnožavala u prirodi, mora imati uslove koji u potpunosti obezbjeđuju njene prirodne funkcije. Najvažniji uslov je obezbjeđivanje dovoljno kvalitetne hrane u prirodi tokom cijele godine. Dodatno prihranjivanje samo pomaže u ishrani divljači, ali ne može u potpunosti zamijeniti hranljive materije koje obezbjeđuje sama priroda.  Ako divljač ne pomognemo u ishrani, onda se postavlja logično pitanje i da li ćemo je imati.

U februaru je dozvoljen lov na: divlju šljuku, divlju patku gluvaru, divlju patku krdžu, crnu lisku, divlju gusku  lisastu i predatore uz posebnu dozvolu lovačkog udruženja.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>