Home » Povrtarstvo » Stari dobri trap

Stari dobri trap

Napredni povrtari, koji su obim proizvodnje podigli na značajniji nivo, u mnogim selima podižu savremene hladnjače. Drugi povrće čuvaju u podrumima ili magacinskom prostoru koji su gradili specijalo za tu namjenu. U svakom slučaju, čuvanje povrća je veoma važan dio posla u ukupnom ciklusu proizvodnje i izlaska na tržište.

Krompir

Krompir

Ali, malo je onih koji su toliko ekonomski ojačali da mogu izgraditi hladnjaču ili posebno urediti prostor za čuvanje povrća. Na manjim domaćinstvima, a to važi i za vikendaše, još uvijek se ne odriču trapa, kao spremišta za uzbrane plodove.

Postoje ukopni i nadzemni trapovi. U njima se najčešće čuva korijenasto povrće, kupusnjače i krompir. Podižu se na terenima koji nisu ugroženi površinskim i podzemnim vodama. Pored toga što treba da je suvo, dobro je da zemljište bude blago nagnuto kako bi se obezbijedilo brzo oticanje vode.

Ukopni trap je ustvari kanal napunjen povrćem i prekriven slojem zemlje. Prilikom izbora mjesta za ovu vrstu trapa najbitnije je zemljište na “pati” od podzemnih i nadzemnih voda. Preporučuju se dimenzije: širina 50 do 100, dubina 35 do 100 centimetara i proizvoljna debljina. Stručnjaci preporučuju da se između povrća stavi sloj čistog umjereno vlažnog pijeska pijeska. On sprečava širenje eventulnih bolesti, isparavanje vode i pretjerano zagrijavanje povrća u trapu. Napunjen trap se prekiriva slamom, a potom se zatvara zemljom.

- Debljina zavisi od jačine zime. Temperatura u trapu je pod direktnim uticajem temperature zemljišta. Ako u toku čuvanja temperatura u trapu počne da se povećava ili dostigne pet stepeni Celzijusa, trap se otvara i povrće se mora upotrijebiti – savjetuju Sadika Čelik, dipl. ing. i Lejla Grebo, dipl. ing. u magazinu “Zemlja”.

Nadzemni trap je posebna vrsta trapa u kome je povrće složeno na površini zemlje ili rjeđe sa jednim ukopnim dijelom u obliku kanala. U nadzemnom trapu povće je pod većim uticajem spoljne sredine, posebno vjetra, što zahtijeva bolju zaštitu trapa. Veličina trapa je uslovljena vrstom povrća koje se čuva te namjenom i uslovima spoljne sredine.

Kako najbolje napraviti nadzemni trap? S. Čelik i L. Grebo preporučuju:

- Veći broj trapova grupiše se u blokove sa stazama između trapova od četiri do šest metara i prolazima između blokova od šest do osam metara. Trapovi se po dužoj strani postavljaju u pravcu nagiba terena što omogućava oticanje vode. Na ravnom terenu trapovi se postavljaju u pravcu nagiba terena što omogućava oticanje vode. Na ravnom terenu trapovi se postavljaju u pravcu najčešćih vjetrova kako bi se spiječilo brzo hlađenje. Oko trapa se kopa kanal za oticanje suvišne vode. Trapovi se kopaju nekoliko dana prije stavljanja povrća na čuvanje. Zemljišta na kojem se postavljaju treba da je čisto od biljnih otpadaka, poslije čega se preore i izravna. U trap se stavlja zdravo, neoštećeno povrće i to rastresito ili se slaže u redove sa ili bez preslojavanja pijeskom. Da bi se održala potrebna temperatura i vlaga, u trap se stavlja ventilacioni kanal, on je potreban kad se povrće čuva pri višim temperaturama.

Duž ove trste trapova kopa se kanal širine i dubine oko 20 centimetara. On se prekriva rešetkasto postavljenim letvama, kukuruzovinom ili nekim sličnim materijalom. Na svaka tri-četiri metra dužine na ovu rešetku postavljaju se verikalne ventilacione cijevi koje su za oko 30 do 35 centimetara više od trapa. One obezbjeđuju izmjenu zraka u trapu.

Kod nadzemnih trapova širine preko dva metra ventilacioni sistem postavlja se horizontalno na površini zemljišta. Ove cijevi imaju izvod iznad površine trapa. Horizontalna cijev služi za dovod svježeg vazduha, a vertikalna za odvođenje vazduha iz trapa. U ukopni trap najbolje je povrće slagati u redove, a zatim se trap prekriva zemljom i drugim materijalima. Pri slaganju povrća stranice moraju biti sa nagibom povoljnim za oticanje vode. Debljina sloja sa kojim se trap pokriva zavisi od uslova spoljne sredine, vremena postavljanja trapa i vrste povrća koja se čuva. Debljina sloja pri osnovi trapa 10 do 15 centimetara veća je nego na grebenu. Konačno pokrivanje trapa obavlja se kada temperartura padne na oko pet stepeni Celzijusa.

Tokom čuvanja u trapovima, povrće se mora redovno kontrolisati. U početku čuvanja temperatura se mjeri svaki dan, a kada ona postane konstantna, kontrola je rjeđa, svakih sedam do deset dana. Temperatura se mjeri u sredini trapa, jer u jesen ili u zimu u ukopanom trapu niži slojevi povrća imaju višu temperaturu nego gornji sloj. Pri čuvanju u nadzemnim trapovima temperatura se povećava od osnove trapa ka vrhu. Ta razlika iznosi tri do četiri stepena Celzijusa. Viša temperatura u trapu ukazuje na mogućnost pojave bolesti, truljenje ili porastanje povrća i tada se trap mora otvoriti i povrće izvaditi.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>