Home » Lov » Različiti podaci i viđenja

Različiti podaci i viđenja

Da li je populacija vuka takva da je treba nastaviti štititi lovostajem ili je prekobrojna pa brojnost treba regulisati odstrelom? O tome postoje veoma kontradiktorna mišljenja. Ove zvijeri u Evropi i dalje uživaju, uglavnom, posebnu zaštitu, ali u pojedinim zemljama čuju se sve glasniji zahtjevi za regulaciju brojnosti. Finska je čak najavila tužbu pred Evropskim sudom u Luksemburgu, tvrdeći da se broj vukova od 1998. godine udvostručio pa se traži odstrel od preko 25 vukova godišnje.

Sporazum o zaštiti biljnih i životinjskih vrsta postignut je 1979. godine i njime su utvrđeni standardi za životinje, čiji opstanak nije osiguran. Ovim dokumentom vuk je proglašen za izuzetno ugroženu vrstu i spada u red životinjskih vrsta koje uživaju najveću zaštitu, ali ipak dozvoljen je lov ukoliko vučja populacija na određenom području izrazito ili često ugrožava druge vrste. Evropski komitet za nadzor i zaštitu životinjskih i biljnih vrsta donio je odluku da se vuk može loviti, ukoliko masovno ugrožava druge vrste pa tu odredbu koriste neke zemlje uključujući i Švajcarsku.

Najviše ih u Španiji

Ugrožen ili ne?

Ugrožen ili ne?

U odnosu na površinu, najveći broj vukova ima Španija, oko 2.000, a zatim slijedi Poljska i baltičke zemlje. Posljednjih godina u zemljama srednje Evrope osjeća se tendencija povećanja brojnosti ove zvijeri. U Njemačkoj se, poslije dugog niza godina, vuk pojavljuje u graničnim područjima prema Poljskoj. Biolozi tvrde da u istočnim dijelovima Njemačke nestaju neke životinjske vrste što zakupci lovišta tumače povratkom vuka na njihove prostore pa postavljaju zahtjeve za njihovu regulaciju. U Francuskoj je uočeno povećanje brojnosti vuka jer je ova divljaž prešla iz italijanskih aplskih područja i sada se brzo razmnožava. U ovoj zemlji odgajivači ovaca često protestuju jer im vukovi napadaju stada i pričinjavaju značajne štete. Te štete niko ne nadoknađuje. Trend porasta se uočava u Mađarskoj i Sloveniji, pa i u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Prema podacima I. Jurića Bosna i Hercegovina ima 600 jedinki, Slovenija 50-100, Hrvatska 100-150, Srbija 400, Crna Gora 100, a Makedonija 1.000 jedinki. Odstrel vukova je u porastu što svjedoči o tendenciji porasta njihove brojnosti. Prosječan godišnji odstrel u Bosni i Hercegovini je oko 170 jedinki, gubici su dvadesetak jedinki pa računica govori da odstrel i gubici čine oko 31 odsto sadašnje brojnosti populacije. Pozivajući se na Studiju o ugroženim vrstama u BiH ovaj autor zaključuje da, s obzirom na reprodukcionu sposobnost vuka i godišnji prirast, nije ugrožen opstanak ove vrste u BiH.

Da ne izmakne kontroli

- Čovjekove intervencije kod održavanja brojnosti su neizbježne zbog štetnih posljedica kod drugih privrednih grana. Populacija ove vrste mora se držati pod kontrolom, i kod nas i šire. Intervencije vidimo kao mjere koje će očuvati brojnost vučje populacije radi normalne reprodukcije i kao podršku normalnim procesima u prirodi – zaključuje mr Ivan Jurić.

Kakvo mu je sutra?

Kakvo mu je sutra?

Na zasjedanju CIC-koordinacije za Jugoistočnu i Centralnu Evropu koje je prošle godine (2008) održano u Sarajevu vođena je obimna rasprava u vuku. Veoma zanimljivo i argumentovano izlaganje imao je prof. dr Avdo Sofradžija. Govoreći o najnovijim podacima o rasprostranjenosti vuka u Bosni i Hercegovini on je rekao da je u periodu od 1998. do 2008. godine u BiH odstrijeljeno 1.780 vukova, ili godišnje u prosjeku 162. Ako se ovi podaci uporede sa prosjekom za period od 1977. do 1986. godine (u tom periodu ulovljeno je 2.227 vukova ili prosječno godišnje 223 jedinke) vidljivo je da je godišnji odstrel manji za oko 30 odsto.
- Da li se najnoviji podaci o broju odstrijeljenih vukova mogu smatrati eventualnim pokazateljem aktuelnog brojnog stanja vuka u BiH? Raspoloživi statistički podaci dobiveni s terena su nedovoljni za ozbiljnije zaključke o aktulenom brojnom stanju vuka u Bosni i Hercegovini. Prema slobodnoj procjeni broj vukova u BiH se kreće između 300 i 350 jedinki – rekao je na ovom eminentnom skupu prof. dr Avdo Sofradžija.
Uvaženi naučni radnik je još istakao i sljedeće:
- Vuk u Bosni i Hercegovini nikada nije na bilo koji način zaštićen niti je njegovo uništavanje bilo kontrolisano. Štaviše, austrougarske vlasti, vlasti kraljevine Jugoslavije i vlasti socijalističke Jugoslavije zakonskom su legislativom podržavale i stimulisale njegovo uništavanje. Najnoviji zakoni o lovstvu u BiH vuka tretiraju kao divljač, ali ni na koji način nije propisana potrebna i odgovarajuća zaštita. Imajući u vidu navedeno, smatramo da bi što je moguće prije trebalo donijeti plan gazdovanja vukom, a u skladu s tim i odgovarajuće zakonske propise kojima bi se vuk zaštitio, te radi racionalnog gospodarenja da se propišu uslovi kontrolisanog odstrjela. Drugim riječima, sve ovo mora biti usaglašeno s opštom konvencijom o zaštiti vuka.

Medalja ima dvije strane

Međutim, na istom skupu predstavnik Lovačkog saveza Srbije je postavio pitanje opstanka lovačkih organizacija u pojedinim regijama ukoliko bi došlo do uvođenja vuka u plansko lovno gazdovanje. Time bi se otvorio niz osjetljivih pitanja, a centralno je namirivanje šteta koje ova divljač čini stočnom fondu. Ukoliko bi vuk postao lovostajem zaštićena vrsta, kao što to predviđaju međunarodne konvencije, mnoge lovačke organizacije u regijama gdje vuk obitava bile bi ugašene. Naime, ne bi mogle da ostvare prihod za plaćanje ovih šteta, koje nisu ekscesne, već sasvim prirodne i očekivane, a u većini opština gdje ima vuka one prosječno iznose oko 300 grla stoke – uglavnom ovaca na godišnjem nivou u ekstenzivnim prilikama lovnog gazdovanja.

*************

Vuk je dio prirode. Kao prestižna vrsta predstavlja indikator očuvanja ekosistema. On ima svoje mjesto i ulogu u lovištu. Na vuka se gleda iz različitih uglova i različitim dioprtijama. Zato ga mnogi potpuno drugačije vide. Tamo gdje je brojnost skromna, čak se osnivaju udruženja za očuvanje ove divljači, liju se suze nad svakim odstrijeljenim primjerkom. Na drugoj strani su opet oni koji liju suze nad zaklanim ovcama i kozama i na sva usta viču: “izjedoše sve živo”, “oka od njih ne možeš otvoriti”, “broja im nema”.
Očigledno je da se radi o složenom pitanju koje pored lovačke ima i neke druge dimenzije. Nikakvo donošenje odluka preko koljena ne bi bilo dobro. Samo poslije temeljitih i sveobuhvatnih analiza mogle bi se donositi odluke vezane za vuka. I to, isključivo, uz poštovanje specifičnosti.

Revija “Hoop”

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>