Home » Lov » Gligor je lovio tetrijeba…

Gligor je lovio tetrijeba…

Malo je porodica u našim selima koji s ljubavlju i poštovanjem čuvaju dokumenta i drugu zaostavštinu svojih predaka. U Velikoj Obarskoj kod Bijeljine Petar Bajić dosljedno čuva obilje vrijednih dokumenata i drugih stvari koje su ostale poslije smrti njegovih predaka. U tim dragocjenim starinama su i dva lovačka dokumenta koji već sada imaju izuzetnu muzejsku vrijednost. U odličnom stanju sačuvan je oružni list i dozvola za lov njegovog pradjeda Gligora Bajića koji je živio od 1886. do 1956. godine.
U zaglavlju oružnog lista za pušku dvocjevku piše: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca – Poglavar sreza u Bijeljini. Izdata je na ime Gligora Bajića, težaka iz Velike Obarske, sreza Bijeljina, oblasti Tuzla. Zavedena je u djelovodnik pod brojem 10493/28 i oružni registar pod brojem 840/33 dana 6. decembra 1928. godine. Šteta je jedino što je potpis poglavara nečitak. Taksa je plaćena za 1928. godinu u Sreskom načelstvu u Bijeljini.

Dozvola za lov sa kerom izdata je sa potpisom velikog župana oblasti u Bijeljini 11. januara 1929. godine, a odnosi se na 1928/29 godinu i vrijedila je od 31. jula 1929. godine. Ona nosi dva broja, prvi je 8207/28, a drugi 128. Da li to znači da je na području cijelog tuzlanskog okruga bilo samo 128 lovaca? Ovaj lovački dokumenat sadrži brojne interesantne podatke važne za one koji izučavaju prošlost lovstva na našim prostorima. Tako, na primjer, piše da se dozvola izdaje “u smislu Zakona o lovu za BiH, odobrenog rješenjem od 5. avgusta 1893. i proglašenoga naredbom bivše Zemaljske vlade za BiH od 29. avgusta 1893. broj 81744 I. Tako dragocjeni podaci o lovnom zakonodavstvu toga vremena rijetko su gdje sačuvani, pogotovu u Semberiji. Zanimljivo je da na dozvoli piše da ona važi za cijelu Bosnu i Hercegovinu!

Ponosni praunuci Bajići

Ponosni praunuci Bajići

O Gligoru Bajiću, nekadašnjem lovcu iz Velike Obarske, razgovarali smo sa njegovim praunucima Petrom i Mićom, koji danas nastavljaju lovačku tradiciju i čuvaju uspomene na svog uglednog djeda.

- Pričali su nam naši stari da su u vrijeme kada je lovio naš pradjed Gligor u cijeloj Velikoj Obarskoj bila samo četiri lovca. Lovilo se svaki dan, a iz lova su se dovozila puna zaprežna kola odstrijeljenih zečeva! Divljači je bilo u izobilju. I još jedna bitna stvar – naša porodica je uvijek bila poznata po gajenju dobrih lovačkih pasa. Nastavljam tu tradiciju i danas imam čak osam kerova – priča nam Petar Bajić.

A njegov rođak Mićo, takođe praunuk Gligorov, dodaje:

- Pouzdano se zna da je naš pradjed Gligor lovio tetrijeba u dijelu Velike Obarske gdje su porodice Šubarići i Džinovići. To je kraj koji gravitira današnoj Šećerani. Zamislite – tetrijeb u Velikoj Obarskoj! – riječi su Miće Bajića.

Mnogo vrijednih stvari sačuvali su Bajići od pradjeda Gligora koji je sve važnije stvari zapisivao u posebnom bloku. Ali, puška dvocjevka nije sačuvana. Čak se ne zna ni kada je i kako nestala.

Uz svo poštovanje porodičnih uspomena, ipak, dva lovačka dokumenta lovca Gligora Bajića iz Velike Obarske zaslužuju da se nalaze u nekom lovačkom muzeju.

Ali, još nemamo lovački muzej.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>