Home » Razno » Đedove njive

Đedove njive

Sarajevske lovačke zapise pribilježio: Predrag Daničić

Đedove njive su odvajkada bile i ostale omiljeno lovište sarajevskih lovaca, posebno Ilidžanaca. Dobile su ime po djedu Danilu Došlu, da mu Bog dušu prosti i neka mu je zemlja laka. Đedove njive – prostrani predio, nekada bogati seoski krajolik, pun života, prostire se između padina Igmana i Jahorine i veže ove dvije planine. Pravi raj za divljač, lov i lovce. I više nikoga. Pitome livade nekada prepune otkosa s kojih je dopirala zvonka čobanska pjesma. Sav teren, od Stranjaka, preko Slavnja, dole do Brestovca u Krupničkim stijenama, pa do Klađe i dalje uz Vodice na Mliječnu glavicu, ispod Kijevskog brda u Borove potoke pa nazad niz Guduru do Luka, sve to lovci zovu jednim imenom – Đedove njive. Nije to baš mali teren. Da se dobro nahodaš loveći od rane zore do mrkle noći, dok ne sastaviš krug. “Krugove” su na Đedovim njivama sastavljali mnogi ugledni lovci, smjenjivale se generacije, jedni odlazili, drugi dolazili.

Staro Sarajevo

Staro Sarajevo

Sada već daleko pedesete godine obilježio je ovdje najzamašniji ilidžanski lovac svih vremena, mesar Mirku Trklja. Njega sa preko 160 kilograma težine vukla su dva vranca, u cik zore. Na Klađe ga je dovozio sin Ranko. Mirko nije mrdao sa čeke zvane “Vratnica”, gdje se ukrštaju i putevi i prevoji. I dok je Ranko zavodio kerove, Mirko je mezio i pijuckao iščekujući divljač. Samo na toj čeki ostajalo je po pet-šest zečeva u jednom lovnom danu! Poslije Mirka mesara lovili su tu lovci iz lovačkih porodica: Hasibovića, Mehmedika, Močevića, Dedića, Kahvića, Saračevića, Tošića, Đefa, Daničića, Bilalovića…

Još se pamti vrijeme učitelja Ljube Daničića, Ilidžanca, Igmanovog golmana. On je zadovoljstva svojoj lovačkoj duši nalazio upravo na đedovim njivama, naročito dok je učiteljovao u Kijevu. Bilo je to vrijeme kada su lovci dobrog kera cijenili više od lovačke puške i auta jer se u lovište moglo stići i pješice. A lov bez kerova nije imao smisla. Učo je imao Lisu i Neru te Lolu i Donija, vrsne posavske goniče. Znao je svaki prelaz i stazu divljači. Kažu da je ulovio i vuka na Mliječnoj glavici kog su gonili njegovi žustri posavci.

Autor Predrag Daničić

Autor Predrag Daničić

Nezaboravno je bilo i “Danilovo vrijeme”. To je onaj period koji su obilježili Danilo Močević i njegov posavac “Pižon”. U Borovim potocima Danilo je zaustavio svog drugog “zlatnog” medvjeda. A na Kijevskom brdu Safet Mehmedović je “stigao” srndaća i to “zlatnog”. Nema tog lovca koji nije čuo za njegovu posavku “Đulu”. A tek “Ogi” Miroslava Močevića – gonio je od jutra do sutra, od đedovih njiva do Igmana, čitav dana i sutradan vraćao divljač sa Igmana nazad na đedove njive!

Veprovi su “Beloj”, oštrodlakoj istrijanerki Seida Bilalovića, nekoliko puta prosipali crijeva. Ipak bi se oporavila i ponovo ih gonila. I to još žešće. Do iznemoglosti.

Eh, kakvi su to kerovi bili!

Mirko Tošić i Rade Knežević. Kakvi su to lovci bili. Po mnogima najuspješniji u lovu na visoku divljač u čitavom Sarajevskom polju. Pedesetak godina lovili su po bosanskim planinama. Nema te visoke divljači, srndaća, divokoze, vepra, vuka do medvjeda da nisu stigli bar po četiri-pet zlatnih medalja. Samo sa Đedovih njiva imali su petnaest kljova veprova u nekoj od medalja. Na Đedovim njivama lovili su isključivo divlje svinje i to samo noću na čekama. U njihovu “ekipu” ponekad su uskakali samo Boro i Cvijan Tošić. Niko više! Oni su na Đedovim njivama napravili desetine visokih čeka sa kojih su svake sezone uspijevali odstrijeliti najmanje dvadesetak divljih svinja. Te njihove čeke odavna ne služe svojoj namjeni. Među živima nema ni njihovih graditelja. Ali, i danas, kada divlje svinje krenu sa Igmana, preko đedovih njiva put Jahorine, moraju se očešati bar od dvije – tri trule čeke. Znali su Mirko i Rade kuda idu divlje svinje. Kako oni, tako i Savo Savić, Žarko Tošić, Hamo Saračević, Milenko Sikimić – Sika… i drugi pomenuti i nepomenuti veliki lovci, koje više nećeš sresti na Đedovim njivama. Ali, ostale su priče o njima i njihovim lovačkim podvizima.

Sada neki novi lovci dolaze i prolaze Đedovim njivama. Po starinskom običaju, prije ili poslije lova, odmore se u hladovini pod stoljetnim hrastovima, kod Došlovih stećaka, iznad Vodice. Na Đedovim njivama, gdje su se odvajkada okupljali i odmarali lovci.

Bilo nekad jedno vrijeme. Lovačko.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>