Home » Povrtarstvo » Plamenjača salate

Plamenjača salate

PREVENTIVA ISPRED SVEGA

Bolesti tipa plamenjače, veoma često nanose velike štete pri gajenju većine povrtarskih kultura. Za ovaj tip bolesti karakteristična je pojava krupnih, lokalnih nektoričnih pjega, obično sa somotastom prevlakom bjeličaste ili sive boje na naličju listova, koju čine sporonosni organi gljive, prouzrokovača bolesti.

Plamenjača se najčešće javlja i nanosi štete povrću koje se gaji u klimatskim uslovima između humidnog, suvog i aridnog, vlažnog područja, kakav je slučaj sa našim kontinentalnim područjima, gdje su česte tople ljetne kiše, koje uslovljavaju visoku vlaž nost vazduha i duž u nakvašenost biljaka čime se obezbjeđuju povoljni uslovi za masovne infekcije, naglašava mr Miroslav Ivanović.

Ovom prilikom govorićemo isključivo o plamenjači salate. Smatra se da je jedna od najštetnijih bolesti ovog povrća, kako pri njenoj proizvodnji na otvorenom tako i zatvorenom prostoru. Pri gajenju salate u zatvorenim prostorima najčešće se javlja u kasnoj jesenjoj i proljećnoj proizvodnji. Na otvorenom polju je značajna njena pojava u uslovima toplog vremena i visoke vlažnosti.

Simptomi

Plamenjača se javlja u svim fazama razvoja biljaka. Simptomi oboljenja se ispoljavaju već na kotiledonim listovima, koji mogu biti potpuno zahvaćeni i pokriveni konidioforama i konidijama gljive. Mlade napadnute biljke brzo uginu. Na listu nastaju karakteristični simptomi, krupne uglaste pjege, oivičene glavnim lisnim nervima u početku hlorotične, a potom žute i najzad mrkocrvene boje. U uslovima vlažnog vremena sa donje strane lista, u okviru pjega, nastaje prevlaka koju čine reproduktivne tvorevine gljive. Na sjemenskoj salati može biti zaražena cvjetna drška i cvijet, pa se u tom slučaju umanjuje prinos i kvalitet sjemena.

Suzbijanje

Zaštita salate od prouzrokovača plamenjače je dosta specifična, jer se ona rano koristi za ishranu u svježem stanju. Zato preventivnim mjerama i mjerama zaštite rasada treba dati prvorazredni značaj. Za gajenje salate koristiti ocjedito zemljište, a sjetvu izvršiti tako da postoji veće rastojanje u redu i između redova, jer to omogućava bolje provjetravanje. Birati osunčane terene jer brže sušenje lista smanjuje mogućnost infekcije.

Pri gajenju u zatvorenom prostoru regulisati temperaturu i vlaž nost, zalivati tako da se na biljkama ne zadrž ava dugo voda, azot koristiti u minimalnim količinama, između dvije sjetve uništiti sve biljne ostatke. Ako je moguće izvršiti dezinfekciju zemljišta, pri čemu su sredstva na bazi metilbromida nepovoljna zbog akumulacije bromida u salati. Pri gajenju u polju pridrž avati se istih mjera fitohigijene. Ostatke salate duboko zaoravati, gajiti salatu u plodoredu, umjereno đubriti azotom. Gajenje manje osjetljivih sorti značajna je mjera zaštite. Kod osjetljivih genotipova i u uslovima povoljnim za razvoj parazita mora se početi sa hemijskom zaštitom, i to već od momenta obrazovanja prvog stalnog lista – ističe mr Miroslav Ivanović.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>