Home » Aktuelnosti » Neki novi kupci

Neki novi kupci

SEMBERSKE TEME

Obezbjeđenje tržišta je jedna od najvećih glavobolja semberskih povrtara. Prehrambena industrija “Sava” Bijeljina i Fabrika sušenog povrća i voća “Semberka”  godinama su bile glavni prerađivači povrća,   ali se sada pojavljuju novi privredni subjekti koji preuzimaju tržne viškove. Da li ima dovoljno kontiniranog i sistematskog rada na obezbjeđivanju tržišta semberskim povrtarima?

Piše: Petar Ilić

Da li ste čuli za Mladena Lazića iz sela Golo Brdo kod Bijeljine? Ovaj mladi povrtlar je dobio priznanje za rezultate na  unapređenju poljoprivredne proizvodnje u semberskom kraju. U prošloj godini      isporučio je oko 600 kamiona šljepera povrća! Najveći dio kupusa, cvekle i jabuka otišao je u Rumuniju i Hrvatsku. Na njegovom imanju privode se kraju radovi na izgradnji hladnjače kapaciteta 600 tona. Uporedo ide i na povećanje površina pod plastenicima gdje će povećati već dostignuti zavidan nivo proizvodnje povrća.  Pored sopstvenog povrća Lazić isporučuje na evropsko tržište i značajne količine povrća koje otkupljuje od semberskih poljoprivrednika. Po njegovim riječima u  semberskom kraju, i pored aktuelnih teškoća koje pritiskaju agrarnu privredu, mogu da se proizvedu velike količine zdrave i kvalitetne hrane, posebno povrća.

Kupus kreće širom svijeta

Posljednjih godina značajnu ulogu u unapređenju poljoprivredne proizvodnje u Semberiji, posebno povrtarstva i voćarstva, ima i DOO “Spektar drink”, firma koja se okitili brojnim priznanjima među kojima su i prestižna evropska. Proizvodi sa zaštitnim znakom ove firme uveliko se prodaju na probirljivom stranom tržištu kao što je američko, australijsko i dr. Prošle godine otkupljno je i prerađeno oko 1.000 tona poljoprivrednih proizvoda od čega je 70 odsto plasirano stranim kupcima. Ovdje se sistematski radi na stvaranju jednog prepoznatljivog brenda – kiselog semberskog kupusa. Čak 3.000 buradi, što predstavlja oko 300 tona, prodato je kupcima iz inostranstva. Kao što je poznato, selekcionar iz Bijeljine Meho Hujdurović proizveo je prije dvije i po decenije novu sortu “kupus bijeljinski” koji je kvalitetniji po mnogo čemu od uvoznih sorti. Zato se s pravom treba nadati da će kupus iz ovog kraja sve više biti na trpezama na mnogim merdijanima. Tome će sigurno doprinijeti i već tradicionalna manifestacija “kupusijada” koju u Bijeljini organizuje Turistička  organizacija opštine Bijeljina.

Ruska džanarika stiže i u Semberiju

Ali, u “Spektar drinku” idu i dalje. U žiži interesovanja je voćarstvo.

Spektar drink

Spektar drink

- U toku je realizacija projekta nabavke ruske džanarike koja će biti pravo otkriće, jer je riječ o otpornoj biljci, sa krupnim i ukusnim plodovima, koja može da zamijeni kajsiju i za sada je ugovoren kontingent od 3.000 sadnica. Želja nam je da sa našim voćarima ostvarimo proizvodnju sa oko 10.000 stabala. Moje preduzeće spremno ulazi u predstojeću sezonu a nadam se da ćemo zahvaljujući dobroj saradnji sa voćarima uspjeti da postignemo još bolje rezultate. Jedan od osnovnih razloga našeg uspješnog poslovanja koje smo, kao ozbiljno preduzeće, uspjeli da izgradimo sa semberskim poljoprivrednicima i želja mi je da se ta saradnja još više unaprijedi -  riječi su Đorđa Slavinjaka, vlasnika i direktora “Spektar drinka”, firme koja poslije po svjetskim standardima.

Sličnu ulogu u razvoju semberske poljoprivrede ima i firma “Tanasić” iz Dvorova kojoj je takođe preokupacija prerada povrća i voća.

Svojevremeno je glavni otkupljivač povrća i voća u Semberiji bila Prehrambena industirja “Sava” iz Bijeljine. Međutim, poslije šest decenija rada bijeljinsko prvenče prehrambene industrije grca u teškoćama (stečaj još traje) i neizvijensna mu je budućnost.

Semberija ima još jedan kapacitet za preradu povrća i voća. Riječ je o “Semberki” iz Janje. Privatizacija ove firme se navodi kao primjer uspješno završenog posao. Međutim, semberski povrtlari se nerado opredjeljuju za sjetvu biljnih vrsta koje prerađuje ova fabrika tako da velike količine šargarepe, paštrnjaka, luka i dr. ovdje stižu iz Vojvodine pa čak i iz Makedonije.

Pijaca kao sudbina

Ima već petnaestak godina kako je u Bijeljini počela izgradanja agrotržnog centra. U pitanju je kompleks objekata gdje semberski poljoprivrednici, pa i povrtari, treba da nađu kupce za svoje proizvode. Značajem se ističe kvantaška pijaca gdje se povrće prodaje kamionima ili prikolicama. Na ovu pijacu stižu kupci iz velikih porošačkih centara. Međutim, nema tih kupaca toliko da bi kupili sve one količine koje se nude pošto je kupovna moć stanovništva pala “na niske grane”.

Prije rata semberski povrtari su vlastitim kamionima vozili povrće i prodavali ga na pijacama “od Triglava do Đevđelije”. Samo povrtari iz najvećeg semberskog sela Crnjelova imali su oko 600 kamiona i nije bilo pijace na kojoj nisu nudili povrće. Sada je taj vid prodaje povrća napušten  jer se mnogo čega promijenilo pa se traže kupci u neposrednoj blizini.

Međutim, povrtari Semberije se pitaju kakva je sudbina agrotržnog centra. Da li će on do kraja ostati u funkciji unapređenja prodaje poljoprivrednih proizvoda iz Semberije. Na toj lokaciji se grade objekti koji nisu u vezi sa agrarnom privredom. Mnogi su već u funkciji. O organizaciji prodaje povrća na jedan savremeni način, kakav se može vidjeti u zemljama moderne ekonomije, još se ništa konkretno ne govori. Jedan veliki agrotržni centar se ne može zamisliti bez hladnjača, sortirnica, pakeraja. Kupci danas žele da kupe povrće u savremenoj ukusno dizajniranoj ambalaži. Sasvim bi druga priča bila kada bi neki veliki kupac mogao na ekranu svog komjutera da vidi svako jutro šta se to i po kojoj cijeni nudi u Bijeljini. Zar jedan tako izrazito poljoprivredni kraj ne bi trebao da ima   poljoprivrednu berzu poput one u Novom Sadu.

Povrće – velika šansa

Semberija raspolaže sa 53.926 hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je 94 odsto u privatnom vlasništvu. Oranica je 50.037 hektara (93 odsto), ali prosječna površina poljoprivrednog posjeda je samo 3,3 hektara i on je izdijeljen u četiri-pet parcela. Tako usitnjen posjed ne obezbjeđuje uslove za profitabilnu proizvodnju žitarica i zato se treba još više okrenuti povrću koje angažujući više radne snage obezbjeđuje bolji finansijski rezultat. Na sreću, proizvodnja povrća u plastenicima i staklenicima je ovdje uveliko osvojena, a dosta se primjenjuje nauka u proizvodnji povrća tako da ova vrsta biljne proizvodnje zaslužuje više angažovanja svega onoga što nazivamo agroekonomija.

U Strategiji razvoja opštine Bijeljina do 2015. godine naglašena je proizvodnja povrća u zatvorenom prostoru. Taj vid proizvodnje treba da bude na 1.500 hektara. To trebaju da budu prave male fabrike povrća. Ukoliko se obezbijedi odgovarajuće (i rentabilno) zagrijevanje i navodnjavanje rizik u proizvodnji bi se značajno smanji.

Ali, svaka proizvodnja koju tržište ne prihvati – nema smisla. U Semberiji je, očigledno, puno urađeno na tehnološkim inovacijama i slobodno se smije reći da su semberski povrtari danas proizvođači koji rade u duhu vremena u kome žive. Međutim, komercijalni, marketinški i plansko-analitički poslovi – to je druga priča. Na tom planu usitnjeni povrtari ne mogu sami mnogo uraditi.

Facebook Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>