Home » Aktuelnosti » Intenzivna proizvodnja pšenice – uslov za visoke prinose

Intenzivna proizvodnja pšenice – uslov za visoke prinose

Pripremio : Mr.Sc. Miroslav Danojević

 

 

Da bi se iskoristile dobre osobine zagrebačkih sorata neophodno je primjenjivati odgovarajuću agrotehniku bez koje nema visoke i stabilne proizvodnje.

U našoj zemlji postoje, posebno u pojedinim područjima izuzetno povoljni uslovi za proizvodnju pšenice. Zemljišni i klimatski uslovi, kao malo gdje, odgovaraju proizvodnji ove biljne vrste. To između ostalog,najbolje potvrđuju visoki prinosi koji se postižu u određenim reonima.

Pšenica traži umjereno-kontinentalnu klimu, sa nepreoštrim zimama ( da ne bi došlo do izmrzavanja biljaka) i nešto kišovitim proljećem (što omogućava korištenje hrane koja se daje u prihrani usjeva).nakon oplodnje, ako je prethodni perid bio povoljan, dovoljna je jedna kiša (sa tridesetak litara po kvadratnom metru) pa da se zadovolje zahtjevi usjeva.

Uz dobru agrotehniku dobar i rod

Uz dobru agrotehniku dobar i rod

Kao i druge biljne vrste pšenica bolje uspjeva na zemljištima kvalitetnih fizičkih i hemijskih osobina. To, naravno ne znači da ne može uspjevati na lošim zemljištima ako se urede i privedu kulturi. U tom slučaju će se bogat rod dobiti i na podzolastim zemljištima i pseudogleju.

PŠENICA IZA PŠENICE

Pšenica koja je zasijana na vrijeme tako da u zimu ulazi sa odgovarajućim sklopom i u fazi pred početak bokorenja, može podnijeti niske temparature, i do minus 17oC bez pokrivača.

Većina sorata je prilagođena nižim zimskim temparaturama i ne postoji opasnost od izmrzavanja. To nije slučaj ako usjev ulazi u zimu zbog kasnije sjetve sa prilagođenim sklopom ili se nalazi u fazi nicanja. Niske temparature mogu podnijeti sklop i mogu nanijeti velike štete za smanjenje prinosa.

Bez ikakve bojazni ozime pšenice se mogu gajiti na nadmorskim visinama, posebno iznad 800 m, prednost treba dati jarim pšenicama koje, također, daju visoke prinose.  Ovo zbog toga što su u tim područjima zime duge, a sniježni pokrivač ostaje dugo na zemlji. Pšenica je na takve uslove osjetljiva, ne zato što bi se ugušila pod dubokim snježnim pokrivačem, već zbog toga što dolazi do njenog slabljenja.

Temparatura je pod snijegom viša, usjev intenzivno diše, troši rezerve hrane i iscrpljuje se.

Niske temparature, poslije dizanja snijega, mogu nanajeti štete usjevu. Sjetvom jarih pšenica izbjegava se opasnost što omogućava da se pšenica gaji i u planinskim područjima.

Pšenica je intenzivna biljna vrsta i mora se, ako se žele visoki prinosi, primjeniti odgovarajuća agrotehnika.

Posebno je značajno da se osigura dovoljno hranjiva : za dobijanje 100 kg zrna  potrebno je tri kilograma čistog azota. Planira li se, recimoprinos od 5 tona po hektaru, onda je neophodno osigurati 150 kg čistog azota ili oko 600 kg KAN a i pored toga dodati od 80-120 kg čistog fosfora i kalija.

Neophodno je upozoriti na nekoliko bitnih agrotehničkih mjera:

Na prvo mjesto ističe se rok sjetve koji je: u našim uslovima proizvodnje, oko sredine oktombra. Pšenicu treba sijatina vrijeme da bi usjev, prije zime, došao u fazu pred početak busanja. Time se reguliše stanje usjeva za ulazak u zimu što je veoma značajno za njegovo prezimljavanje. Nije uvijek moguće pšenicu zasijati u najpovoljnijem roku da bi do početka zime, biljka imala prva tri do četiri lista ( početa faze bokorenja ).

Često, zbog nepovoljnih vremenskih prilika usjev zimu dočeka nespreman za prezimljavanje, kao 2006 godine.

Ove godine će, ukoliko se pšenica bude sijala poslije kukuruza, doći do produženja roka sijetve. Postavlja se opravdano pitanje:  da li je preporučljivo pšenicu sijati na parceli gdje je već bio usjev strnina? Jedno ponavljanje ne mora imati negativne efekte koji se mogu smanjiti pravilnom obradom zemljišta i primjenom drugih agrotehničkih mjera.

Preporučljivo je da se izvedu dva oranja: jedno pliće, neposredno poslije žetve, a drugo dublje.

Zaoravanje biljnih ostataka, sjetvom pšenice u optimalnom roku i sa optimalnim rokom smanjuje se opasnost od uticaja bolesti koje napadaju pšenicu u drugoj godini gajenja.

PRIPREMA ZEMLJIŠTA

Pripremi zemljišta se ne posvećuje dovoljno pažnje. Table su neravne pa se sjetva ne može izvesti na ujednačenu dubinu i dobiti ujednačen sklop. Bilo bi poželjno primjeniti zaboravljenu mjeru – ravnanje površina kojom se zemljište kvalitetnije pripremi za sjetvu. Pri tom treba paziti da se zemljište manje gazi: što je površinski sloj rahliji, pšenica brže i bolje niče, odnosno ima bolji sklop.

Iako naše sorte pšenice dobro bokore, sklop regulišemo u sjetvi, sije se onoliko klijavih zrna koliko se želi klasova u žetvi.

Kakva sjetva takva i žetva

Kakva sjetva takva i žetva

Pšenice koje imaju nižu stabljiku i veću odpornost na polijeganje, treba gušće sijati jer one bolje podnose gust sklop od sorata koje imaju višu stabljiku i manju otpornost na polijeganje.

Zavisno od apsolutne težine zrna, njegove klijavosti i čistoće, odgovarajući sklop se postiže sjetvom 220-280 kg sjemena po hektaru. Sa slabijim sklopom se ne može računati na visoke prinose. Istina, jačim đubrenjem se može uticati na jače bokorenje i popraviti sklop koji traže visokorodne sorte pšenice. Često je, međutim, proljeće suho pa se đubrenjem ne može pojačati bokorenje. Uz to se mora znati da su vlati stvorene u proljeće manje produktivne od onih koje se stvaraju u jesen.

Za visoku proizvodnju pšenice obavezno se mora koristiti kvalitetno dorađeno sjeme.

Često se, međutim, upotrebljava vlastita pšenica kao sjeme za koje se nezna ni čistoća ni klijavost, doda li se tome da dolazi do cijepanja unutar sorte ( pa se nezna dali se sije sorta koju zemljoradnici žele), onda nije teško shvatiti zašto se sjetvom nekvalitetnog sjemena smanjuju prinosi i do 20%.

ĐUBRENJE

Posebno se ukazuje na značaj đubrenja u proizvodnji pšenice. Ono se podešava prema rastu i razvoju usjeva,  odnosno momentima kada se formiraju komponente prinosa. To je vrijeme formiranja sklopa, dužine i broja klasića u klasu, cvijetova i nalijevana zrna.

Nestručno i nepravilno izvedeno đubrenje može imati suprotane efekate od onih koje želimo, odnosno nanijeti štete i smanjiti prinose.

Specifično je đubrenje azotnim đubrivima, fosfor i kalij se najčešće daje u jesen, dok se veća količina azota unosi u proljeće. Obično se daje 120-160 kg čistog azota po hektaru. Od 20-30 kg se unosi  u jesen kada je korisno upotrijebiti i ureu koja djeluje u drugom djelu vegetacije. Pošto se dublje zaore, azot iz uree se koristi kasnije, pošto se razvija korjenov sistem i dođe u dublje slojeve.

Prva prihrana se vrši po isteku zime i namjenjena je da potpomogne proljetnom bokorenju kada se konačno formira sklop. Klas se takođe, formira u rano proljeće, odnosno njegova dužina i broj klasiva. U slučaju da se ne upotrijebi dovoljno azota , a neće se iskoristiti rodnost sorte i dobiti visok prinos. Unese li se više ovog elementa, može se izazvati prejako bokorenje i kasnije polijeganje, što će opet smanjti prinose. Zbog toga je najbolje količinu azota u prvoj prihrani odrediti na osnovu stanja usjeva: ako je dobro prezimilo,potrebno je manje azota nego kad je sklop povrijeđen. Vremenske prilike, takođe, utiču na upotrebu azota: toplo vrijeme i dovoljno vlage u zemljištu utiču na oslobađanje azota iz zemljišta koji biljka može iskoristiti pa se dodaju manje količine azotni đubriva.

Pojedine biljne vrste u predusjevu ostavljaju zemljište bogato hranjivima ( krompir, đubrenje stajnjakom, leguminoze ) i manja je potreba za obilnim đubrenjem u prvoj prihrani.  Ako su predusjevi bili kukuruz i pšenica, onda se mora računati na upotrebu većih količina azota.

Druga prihrana se izvodi pred vlatanje- prije nego što se iduži donji internodij.

Zato je važno da se izvede na vrijeme? U samom početku vlatanja formiraju se cvijetovi u klasu pšenice na šta azot veoma povoljno djeluje. Ako se prihrana izvede kasno, u sredini vlatanja, cvijetovi su već formirani i nemože se uticati na njihov broj. Dovoljno je dodati 30-40kg čistog azota i da se postigne željeni efekat.. najbolje rezultate daje KAN a može se davati i NPK đubriva sa većim sadržajem azota.

Ukoliko se ukaže potreba može se izvesti itreća prihrana, u periodu klasanja ili cvijetanja. Ta prihrana je nesigurna jer se izvodi u sušnom periodu pa se nemogu otopiti đubriva da bilka može iskoristiti hranjiva.Treba naglasiti da biljka, u ovo vrijeme, koristi azot iz uree koja je unesena u jesen što povoljno utiče na nalijevanje zrna i prinose. Tačnu količinu hranjiva za prihranu najbolje je odrediti hemijskom analizom, uzorkom.

Za prosječan prinos, na njivi prosječne plodnosti, ne bi trebao ići  sa manje od 100 kg čistog azota/ha. Proizvođači koji računaju na veće prinose i na plodnim zemljištima moraju osigurati oko 150kgN/ha. Veća količina ovih hranjiva neće štetno djelovati i iskoristiće ih naredna biljna vrsta.

Jedino ako NPK đubriva nije bilo dovoljno, ( fosfor i kalij ) mogu se unijeti u prvoj prihrani, što se daju ranije to je veća mogućnost da će ih biljke bolje iskoristiti.

Stajsko đubre je podesnije za okopavine,( krompir, kukuruz ) nego za pšenicu. Ako se, ipak upotrebljava u jesen, pred sjetvu pšenice, mora se upotrijebiti zreliji stajnjak. Ovo zbog toga što sviježi stajnjak veže za sebe dio N iz mineralni đubrriva namjenjen pšenici. On se kasnije oslobađa, ali se štetne posljedice nemogu izbjeći, stajnjak je inače jednostrano đubrivo iz kojeg se, uglavnom može računati na azot što se kod određivanja količine mineralnih đubriva, mora imati u vidu. Pretjerano đubrenje dovodi do jakog bokorenja, pregustog sklopa i laganog polijeganaj.

ZAŠTITA

Uspjeh uproizvodnji pšenice zavisi, u velikoj mjeri od zaštite usjeva od korova. Obično se zaštita od korova izvodi dosta kasno, kad je pšenica izvlatala, pa čak i klasala. Herbicide je, u tom slučaju, bolje izostaviti. Jer oni malo oprže korov, ali i pšenicu koja, zbog toga, daje niže prinose.

Korovi se, najčešće, suzbijaju u proljeće, u fazi bokorenja, do početka vlatanja. Kod njihove upotrebe treba se pridržavati uputa proizvođača i ako su proizvođači manje upućeni, tražiti pomoć stručnjaka. Danas postoje hemijska sredstva koja se koriste i nakon sjetve ( u jesen ).

Na najvažnije bolesti, rđu i pepelnicu, sadašnje sorte su tolerantne ili otporne. Ako dođe do njihove pojave, naročito pepelnice, sa odgovarajućim fungicidima bolest se može izliječiti.

U posljednje vrijeme se češće pšojavljuje lema- štetnik koji nanosi štetu pšenici. Postoje hemijska sredstva za suzbijanje ovog štetnika, samo se moraju na vrijeme primjeniti. Svako zakašnjenje može imati  teške posljedice: bilo je slučajeva da je pšenica sazrela poslije klasanja izgubivši potpuno list.

Rezultati ogleda pšenice u 2007/2008 god.

sorta lokacija/Aleksansrovac Bijeljina B.Luka
TINA 5.668 5.080 5.411
PRIMA 5.714 5.610 3.176
SANA 5.517 5.140 5.764
ZDENKA 4.771,90 4.460 6.000
MARIJA 5.716 5.640 4.170
MIHELCA 5.482 4.670 5.294
GORAN 4.923 5.310 7.058
FAVORIT 5.174 3.630 -
Facebook Komentari

2 komentara

  1. clanak veoma koristan za poljoprivredne pocetnike

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Можете користити ове HTML ознаке и атрибуте: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>